Devedeset i jednu godinu u službi građana – JKP Zelenilo Beograd

1
Foto: Pixabay

Ovih dana, JKP „Zelenilo – Beograd“ obeležilo je 91. godišnjicu od osnivanja. U znak poštovanja prema ovoj, za Beograđane veoma važnoj gradskoj službi, donosimo kratak istorijat ovog preduzeća, koje danas zapošljava 1.200 radnika i u čijoj je nadležnosti preko 3.000 hektara zelenih površina, kao i  56.513 stabala, 20 sanitarnih objekata, više od 3.700 žardinjera, 17.000 klupa, više od 1.300 dečijih igrališta i oko 3.500 raznih rekvizita u okviru njih.

Razvoj od prvih „Opštinskih vrtlara“ do sadašnjeg JKP „Zelenilo-Beograd“ Beograd, dug 91 godinu, predstavlja začetak i razvoj organizovanog staranja o zelenilu Beograda.

Koliki je značaj zelenila za grad, i značaj organizovane brige o njemu, Beograđanima je bilo jasno još sedamdesetih godina 19. veka, kada je Opština Grada Beograda, i pre formalnog osnivanja posebne službe za brigu o Zelenilu, počela sa angažovanjem kvalifikovanih vrtlara.

Konačno, 1929. godine Beograd osniva i posebnu službu, kao jedan od šest odseka Tehničke direkcije Beogradske opštine – prvo pod nazivom „Odsek za parkove“, a nešto kasnije „Odsek za parkove i pošumljavanja“, čiju tradiciju nastavlja današnje preduzeće „JKP „Zelenilo-Beograd“, Beograd.

Odsek je imao šest službi (odeljenja), i to: Vrtlarska sa rasadnikom i staklarom, za šume, za poljoprivredu (složena ekonomija „Reva“, nastala isušivanjem močvarnih terena u Banatu,  Pančevački rit, od koje 1945. godine nastaje PKB), zoološki vrt, za dekoraciju, za restauriranje i konzerviranje Beogradske trvrđave (od koga 1961. godine nastaje današnji Zavod za zaštitu spomenika kulture).

Prvi Rukovodilac, pionir hortikulturne struke na našim prostorima i začetnik današnjeg preduzeća bio je Aleksandar Krstić.

Taj razvojni put od „Odseka“ do sadašnjeg Preduzeća predstavlja istorijat razvoja i društveno organizovanog staranja o zelenilu glavnog grada Republike Srbije, Beograda.

1 KOMENTAR

  1. Dobre su to brojke, ali treba više, Beograd ima mnogo parkova, većina nisu dobro osvetljenja. Još uvek se koriste stare volframove sijalice koje nog troše i brzo se kvare. Gde je nova tehnologija, LED rasveta na primer. Dalje, trava se ne šiša redovno, psoebno ne u naseljima na periferiji, žive ograde ili se suše ili podivlaju. Pun je grad starih drveća koje mogu da padnu ili da im se slomi grana.

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo, unesite svoje ime