Najveći neprijatelj šuma je – čovek

0

Čovek je prošle godine uništio 26.327 metara kubnih šume u Srbiji, a najviše stabala odnela je bespravna seča. Ako na to dodamo i požare, čiji je uzročnik svakako čovek, ta brojka uvećava se za još 6.065… To je, u zbiru, više štete od one koju šumama zadaju prirodni neprijatelji, insekti, najviše potkornjaci. Zbog njih je nestalo 27.303 metara kubih šume.

Šteta od čoveka, zapravo, još je veća nego što se može videti iz ovih podataka.

– Zbog neodgovornosti čoveka šume trpe mnogo toga i suočavaju se sa brojnim problemima: zagađenost vazduha, zemljišta i vode dovode do procesa sušenja šuma, klimatske promene stvaraju nepovoljne uslove za život biljaka kako kroz promenu samih klimatskih uslova, tako i zbog vremenskih nepogoda izazvanih ovim promenama (suše, poplave, razorni vetrovi) pojava štetnih organizama (insekti i biljne bolesti) koji uništavaju šume. Urbanizacija je takođe jedan od razloga zbog kojih se šume krče kako bi se izgradili putevi, naselja i industrijski objekti. Šumski požari su još jedan od problema izazvanih nepažnjom čoveka – objašnjavaju u JP „Srbijašume“.

Kada je u pitanju šteta od vremenskih nepogoda, prošle godine uništeno je čak 44.074 metara kubnih šume. Za zaštitu od prirodnih neprijatelja koriste se insekticidi, hebricidi i fugicidi, a za zaštitu od ljudi – čuvari.

– Nelegalna seča šuma je nešto sa čim se borimo neprestano. Konkretno u šumama kojima gazduju Srbijašume zaposleno je 620 čuvara šuma, a osim njih na čuvanju šuma su angažovani i brojni šumarski tehničari i inženjeri. Ove godine podneto je 808 prijava protiv poznatih i nepoznatih počinilaca, a od toga broja na sudu je za sad rešeno 87 prijava – naveli su u „Srbijašumama“.

Premda ovi podaci deluju alarmantno, štete koje je čovek napravio srpskim šumama u istoriji bile su dramatične i danas se, korak po korak, šume obnavljaju napornim radom.

– Šume su uvek delile sudbinu naroda na ovim prostorima. Teško je bilo narodu, pa je teško bilo i šumama. Česti ratovi, ekonomske krize, nemaština, nerešena imovinska pitanja uticali su na to da šumovitost Srbije od 1800. godine drastično opada. Na početku 19. veka više od 75 posto teritorije naše zemlje bilo je pod šumama. One u 19. veku nisu imale neku vrednost ni tržišnu cenu, pa su šume uništavane radi dobijanja zemljišta za pašu i zbog poljoprivredne proizvodnje. Ipak, krajem 19. veka drvo počinje sve više da se koristi – prvenstveno u rudarstvu i industriji, i zbog toga, već početkom 20. veka pošumljena teritorija Srbije se smanjuje sa 75 posto na svega 33 posto od ukupne površine, a posle Drugog svetskog rata šumovitost Srbije iznosi svega 20 posto – i to je ujedno i najveća ekološka katastrofa u istoriji ovih prostora – kažu u „Srbijašumama“.

Pa ipak, postoje značajni pozitivni pomaci, a za vidljive rezultate potrebne su decenije.

– Posle Drugog svetskog rata prosečna zapremina po hektaru iznosila je samo 50 metara kubnih po hektaru, dok danas iznosi 170. To je jasan pokazatelj da se šume u periodu od Drugog svetskog rata ne uništavaju već se njihovo stanje unapređuje. Kada je 1991. godine osnovano JP „Srbijašume“ prosečna zapremina po hektaru bila je 128 metara kubnih po hektaru. Sadašnja šumovitost Srbije sa šibljacima i šikarama ukupno iznosi preko 35 posto, a osnovni zadatak JP Srbijašuma je da sačuvamo šume, da unapredimo njihovo stanje i da osnivamo nove šume – navode u ovom preduzeću.

Telegraf.rs

Foto: Pixabay.com

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo, unesite svoje ime