Pred nama je dug put

0

Poglavlje 27 je jedno od najobimnijih i najsloženijih koje moramo da rešimo da bismo ušli u Evropsku uniju. U okviru pomenutog poglavlja, procenjuje se da je za potpunu implementaciju samo u sektoru voda i otpada, potrebno približno 6,5 milijardi evra, a da bismo sve standarde Evroske unije primenili u oblasti životne sredine, treba nam približno 15 milijardi evra.

U Ministarstvu za zaštitu životne sredine kažu da nova ekološka administracija već mesecima radi na prikupljanju i pripremi kvalitetnih projekata u oblastima upravljanja vodama i otpadom. Posebna pažnja je usmerena na jedinice lokalne samouprave, a ministar Goran Trivan je već u nekoliko navrata tražio od gradonačelnika i predsednika opština da počnu sa izradom projektno-tehničke dokumentacije, odnosno projekata koji mogu da olakšaju i unaprede život građana u lokalnoj zajednici.

– Možete imati novca koliko god hoćete, čak i u budžetu, ali nema izvođenja radova bez projekta. Zbog toga, svi subjekti u Srbiji, državni organi, lokalne samouprave, preduzeća, ustanove, moraju da pristupe izradi projekata, u čemu će imati pomoć i podršku resornog ministarstva – objašnjava ministar životne sredine Goran Trivan i dodaje da država Srbija mora, i može da se izbori sa ekološkim problemima u budućnosti i da na taj način, kroz poglavlje 27, obezbedi građanima kvalitetnu i zdravu životnu sredinu.

Možemo li mi to da obavimo dovoljno brzo?

Ovaj proces biće dug i težak, ali je i prilika da se svi sektori u društvu angažuju oko ovog velikog poduhvata uređenja i podizanja kvaliteta životne sredine.

Kako izgleda kompletna situacija kada je u pitanju ekologija i očuvanje životne sredine kod nas danas?

Republika Srbija je strateški opredeljena za članstvo u Evropskoj uniji i posvećena unapređenju stanja životne sredine. Jedan od pokazatelja je i formiranje posebnog Ministarstva zaštite životne sredine. U unapređenju stanja u ovoj oblasti Srbija na Evropsku uniju gleda kao na svog partnera. Suočavamo sa velikim izazovima u oblasti zaštite životne sredine, a sa druge strane teži pristupanju EU gde su standardi u ovoj oblasti izuzetno visoki. Dostizanje tih standarda, međutim, nije važno samo zbog članstva u Evropskoj uniji, već je značajno zbog nas samih. Visoki standardi u životnoj sredini znače zdraviji život za naše građane, bez obzira da li smo deo Evropske
unije ili ne.

Od obaveza, dokle smo stigli, šta je urađeno, šta još treba da se uradi, da li i gde ima problema i kako se rešava?

Trenutno se ozbiljno i temeljno bavimo procesom prenošenja evropskih direktiva u naše zakonodavstvo jer je ovo jedna od najobimnijih grupa propisa sa kojima naša zemlja treba da se uskladi na svom putu ka EU. Nacrt pregovaračke pozicije za poglavlje 27 biće izrađen do kraja juna ove godine, nakon čega sledi usaglašavanje sa Briselom, a 2025. godina je godina do kada Srbija mora da usvoji evropske propise u ovoj oblasti, osim onih za koje nisu potrebna dodatna finansijska ulaganja. Srbija, poučena iskustvom zemalja koje su postale članice Evropske unije a potom počele da plaćaju velike penale zbog ishitrenih rešenja u oblasti zaštite životne sredine, neće žuriti sa zatvaranjem Poglavlja 27.

Šta još sve treba uraditi i da li je dovoljno urađeno na skretanje pažnje javnosti na značaj poglavlja 27?

Poglavlje 27 jedno od najkompleksnijih i najzahtevnijih u odnosu na svih 35, koliko Srbiju očekuje tokom pristupanja Evropskoj uniji. Poglavlje o životnoj sredini i klimi prožima sva ostala poglavlja i zbog toga je neophodna koordinacija, komunikacija i podrška institucija i čitavog društva.


Gde prijaviti ugrožavanje okoline

Ministarstvo zaštite životne sredine intenzivno radi na otkrivanju lokacija i sprečavanju kriminalnog, neadekvatnog odlaganja opasnog otpada širom Srbije, u saradnji sa svim nadležnim subjektima, pre svega istražnim i pravosudnim organima. Uspostavljeni su novi kanali komunikacije sa građanima (opasniotpad@ekologija.gov.rs) i svaka prijava eventualne lokacije nezakonito odloženog otpada se proverava na terenu i momentalno reaguje. Važna nam je podrška građana koji su posle naših akcija prijavili nekoliko desetina lokacija za koje sumnjaju da se na njima nalazi opasan otpad.


Da li Srbija ima neku strategiju kojom može da reši eventualni problem ukoliko se desi da neki važni projekti nisu na vreme ili uopšte završeni?

Izazovi koji predstoje tokom pripreme za otvaranje i, kasnije, implementaciju, kao odgovor na zahteve Poglavlja 27 su veliki. Pregovarački proces u oblasti životne sredine predstavlja jedan od nacionalnih prioriteta, s obzirom na značaj i troškove koje predviđa usvajanje evropskih standarda u zaštiti životne sredine i prirode. Opredeljenje države pokazuje da će oblast životne sredine u narednom periodu biti mesto na kojem se susreću različiti sektori, od organizacija civilnog društva, građana, medija, industrije, privrede do akademske zajednice.

Da li postoje neki veći problemi u transponovanju propisa EU i koji su?

Zakone, pravilnike i uredbe koje je potrebno usvojiti i primeniti, podrazumevaju preko 200 pravnih akata. Ta akta se odnose na horizontalno zakonodavstvo, kvalitet voda i vazduha, upravljanje otpadom, zaštitu prirode, kontrolu industrijskog zagađenja i upravljanje rizicima, hemikalije, buku, civilnu zaštitu i klimatske promene.

Uloga Ministarstva zaštite životne sredine je organizacija celog posla i pregovori sa EU. Kako će ubuduće izgledati celokupna organizacija oko poglavlja 27, kako će i ko će raditi logistiku, stručnu pomoć, da li će moći i privreda i građani da daju svoj doprinos?

Država Srbija ukoliko želi da prihvati osnovna načela pravnih tekovina Evropske unije sa posebnom pažnjom mora da usmeri svojeaktivnosti na prevenciju u životnoj sredini i načelo „zagađivač plaća“. Veoma je važna bor- ba protiv nanošenja štete životnoj sredini na izvoru zagađenja, zajednička odgovornost, kao i integrisanje akcija u pogledu zaštite životne sredine, adaptacije na klimatske promene, kao i povećanja otpornosti na nepogode i katastrofe.


Nagrade za borbu protiv klimatskih promena

Ministarstvo zaštite životne sredine dodelilo je nagrade najinovativnijim projektnim idejama i rešenjima za borbu protiv klimatskih promena, koji su pristigli u okviru projekta „Lokalni razvoj otporan na klimatske promene“. Od 111 prijava od strane lokalnih samouprava, privrednih subjekata, naučno-obrazovnih institucija, organizacija i pojedinaca iz cele Srbije, odabrano je 25 koje će dobiti finansijsku i stručnu podršku i još devet koji će moći da koriste usluge “Klimatskog inkubatora”, gde će projektni timovi imati mentorsku podršku i pomoć u pronalaženju izvora sufinansiranja, promociji i povezivanju sa drugim klimatskim inovatorima.


Dobar deo sredstava za realizaciju dobijamo iz EU fondova. A kako će se finansirati sve ono što moramo mi kao država da finansiramo, iz kojih izvora, šta sve treba da se finansira, koliko to otprilike iznosi?

U toku je izrada specifičnih planova implementacije direktiva za koje će biti potrebno dodatno finansijsko ulaganje, dodatno vreme za akumuliranje potrebnih finansijskih sredstava i uspostavljanje infrastrukture. Ovi dokumenti će sadržati finansijsku procenu troškova implementacije direktiva i analizu dostupnih izvora finansiranja, kako nacionalnih, tako i međunarodnih.

Počelo je prvo suđenje za otpad pronađen u Obrenovcu. Ipak, i dalje postoji problem divljih deponija. Hoćemo li uspeti da rešimo konačno to pitanje – da sprečimo pojavu novih divljih deponija i ukloniti sve postojeće?

Srbija kao i svaka zemlja generiše svake godine određenu količinu opasnog otpada. Svaka kompanija ima obavezu da prijavljuje takav otpad Agenciji za zaštitu životne sredine. Po statistici godišnje prijavljenog opasnog otpada ima negde od 150 do 230 hiljada tona, zavisno od nivoa privredne aktivnosti, mada osnovano sumnjamo da sav opasni otpad ne bude prijavljen.

Osim oštrih zakonskih mera, da li se radi na još nekom načinu da se sve to dovede u red?

Oštrija kaznena politika bi sigurno doprinela suzbijanju protivzakonitog upravljanja otpadom, zbog čega će Ministarstvo zaštite životne sredine zahtevati veće kazne za počinioce krivičnih dela u vezi s nelegalnim postupanjem opasnim otpadom. Ovakvi zločini moraju se staviti na listu onih krivičnih dela za koja su zaprećene najoštrije kazne, uključujući i oduzimanje imovine, jer je to zločin prema državi i narodu.

B. P./Privredni žurnal

Foto: Medija centar

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo, unesite svoje ime