Da li mašina za veš spada u opasan otpad?

0
washing-machine-902359_1920

U današnje vreme, gotovo da nema domaćinstva bez mašine za pranje veša. Život bez ovog uređaja je za većinu ljudi nezamisliv, a u mnogim porodicama radi neprestano. Samim tim, logično je da se mašine kvare češće od drugih kućnih aparata. Kvarovi najčešće mogu da se saniraju, ali neretko se dešava da je popravka uređaja nemoguća ili potpuno neisplativa. Tada nastaje novi problem – šta sa dotrajalom veš mašinom? Da li je jednostavno možemo baciti pored kontejnera, ili i ona spada u otpad koji zagađuje životnu sredinu?

Mašine za pranje rublja prvobitno su se pojavile sredinom XIX veka. Električne mašine, poput onih koje su danas dostupne, nisu debitirale do najranijih godina XX veka.

Osnovni delovi veš mašine su: bubanj, kazan, programator, grejač, pogonski elektromotor, termostat, pumpa za vodu, filter i dozirna posuda. Govoreći o vrstama elemenata od kojih su napravljene, mašine za pranje veša ne sadrže toksične materije, već se uglavnom sastoje od plastike i metala.

Telo mašine je napravljeno od čelika, kao i bubanj, iako on može biti obložen porcelanom, kako bi se sprečilo rđanje. Dugmad i brojčanici na mnogim mašinama za pranje su napravljeni od plastike, kao i neke unutrašnje komponente. Kabl mašine za pranje veša je napravljen od bakra obloženog plastikom.

Naizgled bezopasno jer nesavesno odlaganje dotrajalih mašina neće dovesti do izlivanja toksičnih materija u prirodu. Ipak, treba uzeti u obzir koje je vreme potrebno da se plastika razloži u prirodi i koje su posledice toga.

Plastika je materijal koji se dobija iz nafte. Naime, svake godine, ljudi potroše 1,6 miliona buradi ulja samo da bi napravili plastične boce. S druge strane, prirodi je potrebno oko 1000 godina da razgradi jedan plastični predmet. Problem otpadne plastike je, takođe, zauzimanje velikog zapreminskog prostora na deponijama.

Reciklažom otpadne plastike se doprinosi smanjenju potrošnje električne energije, a samim tim i smanjenju emisije štetnih gasova. Poražavajuća činjenica je da se u Srbiji reciklira tek oko 10% plastičnog otpada.

Pored toga što gomilanje plastike u prirodi doprinosi efektu „staklene bašte“, mašine za pranje veša su kabaste i zahtevaju napor pri odlaganju. Tako da je najbolja i najlogičnija varijanta zapravo odlučiti se za reciklera koji u okviru svojih usluga nudi i odvoz e-otpada.

Naše mesto, E-Reciklaža

Foto: Pixabay.com

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo, unesite svoje ime