Telo ne zna da laže – zato se neverbalna komunikacija teže simulira i zato joj se može verovati više nego rečima.
Prema naučnim istraživanjima čak 90% naše komunikacije je neverbalno. To je primarni vid izražavanja iako nam se možda ne čini tako. Ovaj vid komunikacije je instinktivan, prirodan i spontan. Ipak, može se uvežbavati i simulirati.
Poznavanje neverbalne komunikacije i obraćanje pažnje na nju omogućava bolji uvid u nečije emocije i osećanja i razumevanje i onih poruka koje nisu izrečene.
Bolje razumevanje (ne)izgovorenog, bolja komunikacija
Neki oblici neverbalne komunikacije su uslovljeni kulturom, poput klanjanja, rukovanja, salutiranja, a neki su univerzalni poput osmeha. Neverbalno izražavanje stvara bliskije veze i pomaže da se dopuni verbalna komunikacija. Korisno je i ako sagovornik ne govori jezik kojim mu se obraćate ili vas ne razume iz bilo kog drugog razloga.
Ponekad se jednim gestom može reći u trenutku nešto za šta bi bilo potrebno mnogo reči. Tako možete saopštiti i ono što ne želite da čuju ostali koji slušaju razgovor. Primer takve komunikacije je namigivanje.
„Oči ne lažu“

Postoje različiti tipovi neverbalne komunikacije. Kinezikom se naziva komunikacija fizičkim pokretima tela.
Može se gestikulirati rukama i drugim delovima tela, ali najvažniji su pokreti mišića lica.
Radost, tuga, iznenađenje, strah, bes – potrebno je dosta napora (ili vežbe) da intenzivna osećanja ne ostave traga na licu. Naročito u očima.
Osim pokreta, gestikulacije, važan je i položaj tela, poza. Pokazuje kako se osećamo, kako vidimo sebe u određenom trenutku, kakav odnos imamo prema drugima, i oni prema nama.
Ovi signali su nesvesni, teško ih je kontrolisati i najčešće istinito prenose naše misli i osećanja.
Sklad izgovorenog i pokazanog ključ uverljivosti
Ipak, vežba čini čuda, i moguće je ovladati veštinom svesne kontrole dela neverbalne komunikacije. A ako obraćate pažnju na neverbalne signale koje primate i šaljete, vaša veština komunikacije će se poboljšati.
Svako od nas, pre nego što prihvati i primi ono što čuje, svesno ili nesvesno uzeće u obzir čitav spektar neverbalnih signala. Izgled, pojavu, pozu, boju glasa sagovornika, izraz lica… U par sekundi procenjujemo sve to, plus nivo uzbuđenosti, entuzijazma i iskrenosti.
Ako je sve usklađeno sa izrečenim, poruka će delovati snažno i biće primljena. Ukoliko se nešto ne poklapa, poruka neće biti prihvaćena i poverenje se može dovesti u pitanje.