Borba za istinu je borba za zdravlje svih ljudi

0
generalstab

O zdravstvenim posledicama treba da govori struka, koja u javnost treba da izađe sa preciznim podacima – jedino tako možemo tražiti od sveta, ne samo da prizna činjenice, već da omogućimo svim našim građanima i najsavremenije uslove i metode lečenja

Prvi put posle 20 godina u javnosti se otvoreno govori o posledicama agresije iz 1999.godine i ovom prilikom želim da se zahvalim svim medijima koji su otvorili prostor za sve one koji su iznosili podatke o posledicama NATO agresije.

Navršilo se dve godine kako sam široj javnosti, putem vloga, iznela užasavajuće podatke o posledicama NATO agresije 1999. godine i zadovoljna sam onim što smo do sada postigli svi zajedno. Pored medijske kampanje u prethodne dve godine, obilazili smo gradove širom Srbije, organizovali tribine i naučne skupove, razgovarali sa građanima i studentima na ovu temu.

Kao konkretan, završan čin, ispred više od 100 naučnika, uputili smo inicijativu državi za formiranje koordinacionog tela koje treba da se bavi ispitavanjem posledica NATO agresije 1999. godine. Velika pobeda za nas je formiranje koordinacionog tela i nacionalne laboratorije pre nekoliko meseci. Ispitivanju posledica NATO agresije zvanično će se priključiti Ministarstvo zaštite životne sredine, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja i Ministarstvo Odbrane.

Cilj formiranja koordinacionog tela je da konačno, posle 20 godina utvrdimo, matematički precizno, sve posledice NATO agresije po zdravlje ljudi i životnu sredinu. U priči o posledicama po zdravlje svih građana, treba izostaviti dnevno političke parole i skupljanja političkih i svih drugih poena, jer zdravlje građana se mora prebaciti isključivo na teren struke.

O zdravstvenim posledicama treba da govori struka, koja u javnost treba da izađe sa preciznim podacima – jedino tako možemo tražiti od sveta, ne samo da prizna činjenice, već da omogućimo svim našim građanima i najsavremenije uslove i metode lečenja. Pored koordinacionog tela formiraće se nacionalna labaratorija.

Ono što javnost mora da zna, da to ne podrazumeva izgradnju nove zgrade, objekta laboratorije – već je ideja da se sve laboratorije u Srbiji objedine, čime bi se precizno definisalo šta koja laboratorija može da analizira i ispita, kao i šta nedostaje od opreme, kako bi mogli da ispitamo sve prikupljene uzorke.

Posebno mesto u ispitivanju posledica NATO agresije po zdravlje stanovništva želimo da damo mladim stručnjacima, kojima bi kroz učešće u istraživanjima, bilo omogućeno i da rade na svojim naučnim radovima i doktoratima, sa kojima bi izašli pred naučnu i svetsku javnost.

Zašto smo se odlučili na otvaranje ovog pitanja? Sramota je da 20 godina nije bilo ozbiljne reakcije države, čak je posle 2000. godine bilo zabranjeno javno koristiti termin agresija.

Ovo ne sme da ima veze sa politikom ili bilo kojom političkom strankom, već sa odnosom države prema svojim građanima – jer svaka država jeste garant bezbednosti svojih građana.

Svi smo zbog izostanka organizovane reakcije države u vezi informisanja o prevenciji i mogućim posledicama bombardovanja, stekli utisak da se prećutno dopustilo da se svako sam snalazi kako zna i ume. Kao da nikome nije bilo važno zdravlje građana, nacije i očuvanje životne sredine, ne razmišljajući o tome da nema države bez građana, a posebno snažne države bez njenih zdravih građana. Mnogo štete je naneto zdravlju i životima građana, kao i životnoj sredini, tokom samog bombardovanja, ali prava dimenzija štete ispoljila se godinama kasnije.

Ono što se prećutkuje svih ovih godina je činjenica da je tada, mimo međunarodnog i svakog drugog prava, surovo bombardovana jedna suverena država usred Evrope, sa nedvosmislenom genocidnom namerom i izazivanjem ekocida. Više od 60% ciljeva koji su bombardovani bili su civilni ciljevi, što ukazuje na genocidnu nameru.

Ubijeno je preko 2.500 civila, uz ranjavanje 12.500 ljudi, a među stradalima je bilo 81 dete! Ubijen je 631 pripadnik vojske Srbije. Preko 25.000 civilnih kuća i zgrada je porušeno ili oštećeno, uništeno 470 km puteva i oko 600 km železnica.

Pored civilnih ciljeva, gađanje hemijskih i naftnih postrojenja, čime su nam zagadili prirodu i ugrozili životnu sredinu, dodatno ukazuje na genocidne namere i monstruoznost ove agresije. Novi Sad, Bor, Pančevo i Kragujevac su proglašeni kao gradovi nebezbedni za život. Očigledno su planski gađana postrojenja koja se nalaze na mapama HAZARDA kako bi se izazvala ekološka katastrofa.

Tom prilikom brojna otrovna i kancerogena hemijska jedinjenja su otišla u vazduh, vodu ili zemlju. Gađane su trafo stanice u najnaseljenijim sredinama, jedna od njih je Bežanijska kosa u Beogradu. Osnovni sastav trafo stanica je izuzetno kancerogen polihlorobifenil, znajući da je 1 lit. polihlorobifenila dovoljno da zagadi milijardu litara vode, zabrinutrost je potpuno opravdana. Bombardovanjem Petrohemije otišlo je preko 20 tona hlora u vazduh. Nad nebom Srbije i Crne Gore izvšeno je 26.100 letova, za šta je potrebno 16.500 tona kerozina koji gori trošeći kiseonik.

U Pančevu i Novom Sadu u Dunav je otišlo preko 5 tona žive. Uništavanje naftnih skladišta dovelo je do oslobađanja velike količine ugljen-dioksida i raznih otrovnih jedinjenja. Ispaljeno je 415.000 projektila. Prilikom svake eksplozije takođe dolazi do oslobađanja raznih otrovnih materija. I na kraju ono što je najviše okupiralo pažnju javnosti je korišćenje osiromašenog uranijuma prilikom bombardovanja. Procenjeno je da je na tadašnju SRJ bačeno oko 15 tona osiromašenog uranijuma (OU).

Najviše lokacija (112) koje su bombardovane OU nalaze se na Kosovu i Metohiji, pored toga gađano je i četiri lokacije na teritoriji juga centralne Srbije, odnosno područje Vranje – Preševo.

Osiromašeni uranijum predstavlja nuklearni otpad koji umesto da se skladišti po propisima i da se za to izdvajaju velika sredstva, NATO i vojna industrija su odlučili da raseju to po svetu bombardujući suverene države. Tako je, recimo, prilikom bombardovanja Iraka bačeno preko 150 tona OU.

On je radioaktivni kancerogen element čije vreme poluraspada traje 4,5 milijardi godina. Koristi se radi veće probojne moći prilikom gađanja tenkova i oklopnih vozila, ali i iz monstruoznih razloga, a to su dugotrajne posledice na stanovništvo bombardovane regije. Prilikom raketiranja penetrator sa OU, kao sastavni deo te rakete, pri udaru raspršavanjem ulazi u zemlju, ali i u vazduh.

Ukoliko se odmah ne očisti vremenom korodira, čime se oslobađaju kancerogene materije koje ulaze u podzemne vode. Preko podzemnih voda kancerogene materije stižu do reka iz kojih se izvlači pijaća voda, natapa se i zemljište, tako kroz vodu i zemlju ulazi u lanac ishrane, odnosno kroz biljnu i životinjsku ishranu u ljudski organizam.

Pored toga, kada penetrator udari u tvrdu površinu kao što je kamen, dolazi do oslobađanja alfa-čestica. Oblak tako oslobođenih čestica se kreće u vis, prema atmosferi, u zavisnosti od strujanja vetra može nekontrolisano stići daleko, zato i ne čudi da je tokom bombardovanja čak u Grčkoj izmerena radioaktivnost.

Dok pokušavaju da nas ubede da je OU bezbedan, ne mogu da zanemarim ni to da su u Americi još osamdesetih godina evakuisali i zatvorili postrojenje, zbog oslobađanja samo 385 gr OU, a na građane SRJ je bilo bačeno čak 15 tona.

Ono što ljudi moraju da razumeju je da bolest i otrovi ne biraju metu po nacionalnosti, veri, niti boji kože, svi narodi koji žive na ovim prostorima su bili izloženi trovanju.

Sve ove zastrašujuće činjenice upućuju na uzroke brojnih teških posledica po zdravlje ljudi. Povećao se broj obolelih građana, a takođe i same bolesti su postale daleko agresivnije. Pored psiholoških poremećaja i stresa koji su ljudi pretrpeli, sve ovo je dovelo da velikog porasta autoimunih bolesti ali i steriliteta, posebno kod mušakraca kod kojih je sterilitet povećan za 100%.

Užasavajući podaci govore o porastu raznih oblika kancera i leukemija. Nagli porast ovih bolesti je počeo da se uočava 7 godina nakon bombardovanja, kada se po pravilu javljaju prvi simptomi kao posledica izloženosti zračenju. Jedna u nizu potvrda našoj zabrinutosti je činjenica vezana za bombardovanje RTS-ovog predajnika, na brdu Pljačkovica kod Vranja. Svih 8 radnika vodovoda koji su raščišćavali taj prostor, oboleli su od kancera i, na žalost, svi preminuli.

Takođe jedan od glavnih pokazatelja je i broj obolele dece. Po zvaničnom podatku Batuta broj obolele dece u Srbiji od malignih bolesti je za 0.8 puta veći od proseka u Evropi. Ono što je moj subjektivni osećaj je da su bolesti mnogo agresivnije i da je lečenje sve teže. Sve ono što smo nekada lečili uz standardnu terapiju, više ne deluje i moramo da iznalazimo nove načine.

Sve ovo nam daje za pravo da se borimo za istinu, jer u ovom slučaju borba za istinu je borba za zdravlje svih ljudi, a kao takva mora da pronađe put i bude saopštena svima nama i svetu. To je obaveza svih nas, ne samo lekara i stručne javnosti, već i države, pre svega prema našim građanima i našem potomstvu.

Za Naše mesto Prof. dr Danica Grujičić

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo, unesite svoje ime