Vinarija Trišić, mali raj u Vraniću

0
Burad vinarije Trišić
Foto: Nenad Andrić

Na izuzetno plodnoj zemlji (zasadi kašičicu, nikne lopata), konkretno oko dva hektara, Momčilo Trišić zasadio je, ne tako davne 2008. godine, grožđe, sa idejom da mu vino postane i ostane hobi. Kada danas pogledate impozantni, a skladni kompleks Vinarije Trišić, građen pod snažnim dejstvom tradicionalne arhitekture, čini vam se kao da je tu oduvek bio raj.

Kad je težak dan za čoveka, težak je i za vinograd.“
„Znaš ono vino što je prvo uzelo zlato, a nakon toga u borbi za trofeje posustalo, dobilo bod manje i vraćeno u srebra?“
„Da?“
„E to je bilo Trišino, ostalo je na 94 poena…“
„Gre’ota Božija.“

Ovo je deo razgovora koji sam vodio prošle godine sa poštovanim kolegom i prijateljem Igorom Lukovićem, odnedavno zvaničnim sudijom na Dekanteru (DWWA), najvećem i najvažnijem svetskom takmičenju vina. Čuveno Trišino vino je već do tada usisalo punu kesu zlata i trofeja svugde gde je „izašlo na crtu“ kolegama. Međutim, tih 94 poena na Dekanteru je ipak nešto posebno i nešto o čemu mnogi još uvek samo mogu da sanjaju. Za kvantitativno malu vinariju iz opštine Barajevo, bio je to pravi bum. Dakle, Triša…

Kad se hobi otme kontroli

Formalno-pravno, u beogradski rejon spadaju vinarije i iz Smedereva (umesto da je obrnuto – prim. aut.), pa se ne može reći da se na teritoriji prestonice ne proizvode sjajna vina (Jeremić, Janko…) Pored toga, tu su i „lude Zeoke“, selo nad ambisom lazarevačkog ugljenokopa, sa par sjajnih vinarija (Milojević, Carpe Diem), delom i Despotika…

Sve je to u redu, ali da se iza Lipovičke šume može proizvoditi vrhunsko grožđe i od njega još bolje vino, do pojave Momčila Trišića nije bilo poznato. U selu Vranić, opština Barajevo, na samom obodu, Trišić je napravio mali raj na zemlji.

Namerno ne kažem – sebi, pošto se vinarija nikada ne pravi samo sebi, već i porodici, familiji, prijateljima, te vinoljupcima svih profila.

Na izuzetno plodnoj zemlji (zasadi kašičicu, nikne lopata), konkretno oko dva hektara, Momčilo Trišić zasadio je, ne tako davne 2008. godine, grožđe, sa idejom da mu vino postane i ostane hobi.

Deo zemlje je dobio od oca, a deo otkupio, te pripremio sebi i drugima za ljubav – belog princa (rajnski rizling), ono što se jednostavno mora (šardone) i na kraju čuveni bordoovski triling asova (kaberne fran, merlo i kaberne sovinjon). Ne postoji bolji primer za otimanje hobija kontroli od vinarstva. To se desilo i Momčilu Trišiću…

Kada danas pogledate impozantni, a skladni kompleks Vinarije Tri-šić, građen pod snažnim dejstvom tradicionalne arhitekture, čini vam se kao da je tu oduvek bio raj. Stvarnost je, nažalost, drugačija.

Raj se ne nasleđuje i(ili) kupuje, već nastaje mahom iz parloga i uz ogroman trud. Raj se stvara i zaslužuje.

Vinarija
Momčilo Trišić Foto: Nenad Andrić

Inženjerko iskustvo i vinarska strast

Trenažni proces za hvatanje u koštac sa jogunastim vinskim hobijem, u slučaju g. Trišića traje čitav život. Agilni inženjer iz „Janka Lisjaka“ svoj organizam, nerve i profesionalne sposobnosti, testirao je širom sveta u najekstremnijim uslovima. Preko rada u pustinji (Irak) na 50 i više stepeni celzijusa, do „hladnjikavog“ Sibira sa -50, naš domaćin se muški čeličio vodeći gradilišta.

Uzimajući u obzir poslovnu biografiju, moguće je netačno zaključiti da vinogradi sa jugoistočnom ekspozicijom i vinarija u Vraniću predstavljaju „mačiji kašalj“ za ovog prekaljenog inženjera. No, svi znamo da nešto što se nalazi „na izvol’te“ ćudima pre svega prirode, a potom i tržišta, ne podleže klasičnim matricama i šablonima.

Trišić svojom proizvodnom kompozicijom donekle i beži iz bezbedne inženjerske zone. Naime, sve je u pokretu, sve je živo i pomera se po potrebi. Hladnjača za grožđe, ujedno je i prostorija u kojoj su vinifikatori. Ima logike, pošto je hladnjača neophodna svega nekoliko dana u godini, neposredno nakon berbe, na primer…

Foto: Nenad Andrić

Čovek koji je želeo da u svom posedu ima i manje od dva hektara vinograda, a da sagradi poslovni objekat od 2.300 kvadrata u Vraniću, lepo sarađuje sa lokalnom samoupravom. Uostalom, svaka lokalna samouprava ponosi se vinarijama na svojoj teritoriji i u poslednje vreme se praktikuju promptne posete vinarima sa važnim gostima. Novi objekat Vinarije Trišić stoga je nezaobilazna tačka za sve viđenije posetioce celog Barajeva, a i šire. Svaki, prethodno kulturno najavljeni posetilac, može računati sa „vinskom Trišić tiradom“ i brižljivo selektovanim posluženjem po srpskoj vertikali, od kuzminskog kulena do svrljiških sireva. Sve je to empirijski provereno…

Poželjno je i pošteno voleti svoja vina

Na moje omiljeno pitanje da li je napravio neko vino, prevashodno sebi, g. Trišić odgovara da je to upravo Trišino vino, sortni kaberne sovinjon! „To je najbolje što imam i u njemu svakodnevno uživam. Sve ostalo iz podruma konzumiram po potrebi, vezanoj i za trenutno nadahnuće… Znate, nije neophodno, ali je poželjno i pošteno, voleti svoja vina.“

Nepotreban dodatak predstavlja podatak da je u pitanju grožđe iz sopstvenih zasada, pošto on radi isključivo sa grožđem koje gaji i neguje u svom vinogradu. Vinograd zadovoljava u potpunosti potrebe vinarije i stoga ga otkup ne interesuje. Prosečno petnaestak hiljada boca je obim proizvodnje koji se ipak bez većih napora kontroliše u svakom segmentu proizvodnog procesa.

Kada je reč o proizvodnji, postavlja se pitanje i neizbežnih enologa (konsultanata). Momčilu Trišiću u proizvodnji barajevskog tečnog zlata pomoć u formi saveta pruža dvojac koji inače „meša prste“ u podosta vinarija beogradskog rejona.

To su Vladimir Panajotović i dr Aca Petrović. Kvalitet vina iz Vinarije Trišić predstavlja i za njih neki oblik preporuke. A kad smo već kod preporuka, nije zgoreg malo anticipirati i reći da je (kao i kod mnogih, širom zemlje) 2019. bila TA godina, godina velikih vina, pogotovo crvenih i u ovoj prelepoj vinariji. Trišino vino iz devetnaeste će, po mojoj skromnoj proceni, napraviti taj dodatni korak od još bar jednog poena na Dekanteru i time udariti pečat na potvrdu vrhunskog kvaliteta, pametnog i preciznog rada, ali i potencijala zemlje na teritoriji Barajeva. Gospodin Trišić je svojim vinima dokazao da se tu i na tom mestu jednostavno – može. Ova vina su pozivnica mnogima koji se odlučuju i razmišljaju o sopstvenim zasadima i proizvodnji ultra kvalitetnog vina.

Opština Barajevo je tu da pomogne i izađe u susret svakom novom Triši, a do tada ima obavezu da čuva ovog, jedinog, ma koliko sjajan bio!

Piše Nenad Andrić, glavni i odgovorni urednik vinskog magazina vinovnik.rs

*Ovaj tekst nastao je saradnjom Vinarije Trišić i redakcije Naša mesta

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo, unesite svoje ime