Putem Mera Javnih radova koje je sprovodila Nacionalna služba za zapošljavanje do ove godine zapošljavao se veći broj osoba sa invaliditetom.
Ove godine takve mogućnosti nema, a osobama sa invaliditetom su bile od velikog značaja i za neke jedini način da se radno angažuju i steknu radni staž, naglasila je Milica Glišić, savetnica za podršku pri zapošljavanju Foruma mladih sa invaliditetom.
Sa Milicom smo razgovarali o izazovima u zapošljavanju osoba sa invaliditetom.
NM: Kako biste sumirali probleme vezane za zapošljavanje osoba sa invaliditetom?
Glišić: Osobe sa invaliditetom suočavaju se sa nizom izazova u procesu zapošljavanja i to: predrasude o radnim sposobnostima, diskriminacija, nepristupačnost prostorija poslodavaca i nedovoljna podrška za karijerni razvoj. Koliko će biti vidljivi na tržištu rada u Srbiji zavisi od različitih faktora kao što su vrsta invaliditeta, potrebe za prilagođavanjem radnog mesta, ali i inkluzivnih politika na lokalnom nivou.
Vrsta invaliditeta je nešto što može da utiče na ovu (ne)vidljivost. Osobe sa nevidljivim invaliditetom poput mentalnih poteškoća ili hroničnih zdravstvenih stanja, često su nevidljivi za društvo i tržište rada. To stvara situacije da se javlja nepoverenje kod poslodavaca kada osoba ukaže koja su prilagođavanja radnog mesta i radnih zadataka potrebna, što predstavlja prepreku za aktivno uključivanje na tržište rada.
Sa druge strane, osobe koje žive u ruralnim sredinama nemaju iste mogućnosti kao i osobe sa invaliditetom u gradskoj sredini. To je dodatni otežavajući faktor, koji dovodi do toga da osobe koje dolaze iz ekonomski slabije razvijenih područja, budu nevidljivije na tržištu rada. U ruralnim sredinama često jedina mogućnost zapošljavanja osoba sa invaliditetom je u javnom sektoru tj. kroz insitucije.
Mnogrojne otežavajuće okolnosti za zaposlenje
Predrasude u našem društvu i dalje postoje, te najčešće preovladavaju stavovi da su osobe sa invaliditetom nekompetente, neefikasne i nekonkurentne na tržištu rada. Usled raširenih predrasuda i stereotipa, kod osoba sa invaliditetom se javlja opravdani strah od aktivnog traženja posla. Iz ovog razloga, javlja se potreba za direktnom podrškom u cilju jačanja samopouzdanja, samopoštovanja, prepoznavanja sopstvenih snaga i mogućnosti i razumevanja svoje ulogu na tržištu rada.
Jedna od prepreka je i neprilagođenost radnih mesta. Bez obzira da li osoba ima kompetencije za obavljanje nekog posla, ukoliko radno mesto nije prilagođeno i nije pristupačno, osoba sa invaliditetom ne može da se zaposli. Često se u praksi dešava, da poslodavci imaju želju i volju da zaposle osobe sa invaliditetom, ali da prostor nije prilagođen i predstavlja prepreku za radnim angažovanjem, na primer: zgrada u kojoj se kompanija nalaz nema lift, nema prilagođen toalet itd.
Na kraju, poslodavci često nisu u dovoljnoj meri informisani o mogućnostima osoba sa invaliditetom u odnosu na tip invaliditeta. Ovo dovodi do situacija da se kandidati ne zapošljavaju zbog mišljenja da ne mogu da obavljaju određeni posao, koji bi uz određena prilagođavanja mogli nesmetano da rade. Zato je potrebno podizati svest poslodavaca o značaju prilagođavanja radnog mesta osobi sa invaliditetom.
NM: Koje kategorije medju OSI su najugroženije?
Glišić: Smatramo da se sve osobe sa invaliditetom suočavaju sa velikim brojem barijera na tržištu rada imajući u vidu da u našem društvu kao celini postoje barijere u različitim sistemima (obrazovanje, javni prevoz, ostvarivanje prava iz oblasti socijalne zaštite itd). Koliki će stepen prihvaćenosti od strane zajednice biti zavisi od vrste invaliditeta i predrasuda koje postoje u društvu. Tako na primer osobe sa fizičkim invaliditetima se suočavaju sa problemima vezanim za fizičku pristupačnost radnih mesta. Osobe sa oštećenjem vida nailaze na nerazumevanje kada je u pitanju opseg poslova koje mogu da obavljaju na računaru, dok se osobe sa intelektualnim ili mentalnim poteškoćama suočavaju sa nepoverenjem u radne kapacitete.
Postoji nekoliko razloga zašto su osobe sa invaliditetom dodatno socijalno isključene. Prvo, ne postoji spremnost za dodatnim prilagođavanje radnog okruženja u skladu sa potrebama osoba sa fizičkim, snezornim ili mentalnim/intelektualnim teškoćama.
Drugo, ne postoje razvijene usluge u zajednici koje će podsticati inkluziju, osnaživanje i osamostaljivanje osoba sa invaliditetom. Sve to ukupno dovodi do marginalizacije i društvene izolovanosti.
Obaveza zapošljavanja OSI definisana Zakonom
Podizanje svesti šire javnosti o vrstama invaliditeta, načinima na koje se mogu prilagoditi radna mesta jedini je način da se društvo otvori za osobe sa invaliditetom.
NM: Da li postoji razlika u odnosu prema OSI i zapošljavanju između državnih firmi i organa uprave i privatnih firmi i koje su to razlike (prednosti i mane)?
Pravilinikom o načinu praćenja izvršavanja obaveze zapošljavanja osoba sa invaliditetom i načinu dokazivanja izvršenja te obaveze, Republika Srbija kao poslodavac za direktne i indirektne budžetske korisnike kojima se plate obezbeđuju iz budžeta Republike Srbije, obavezu zapošljavanja osoba sa invaliditetom izvršava opredeljivanjem sredstava u budžetu za tekuću godinu za namene subvencija zarada osoba sa invaliditetom zaposlenih u preduzećima za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, za poboljšanje uslova rada, unapređenje proizvodnih programa i druge svrhe, u skladu sa Zakonom.
Glišić: Zakon i prateći pravilnici prave jasnu razliku u obavezi zapošljavanja osoba sa invaliditetom. Prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom poslodavac koji ne zapošljava osobe sa invaliditetom u skladu sa članom 24. ovog Zakona dužan je da uplati iznos od 50% prosečne zarade u budžetski fond za profesionalnu rehabilitaciju i podsticanje zapošljavanja osoba sa invaliditetom, za svaku osobu sa invaliditetom koju nije zaposlio.
Ukoliko poslodavac ne zaposli osobu sa invaliditetom, uplatom pomenute nadoknade se smatra da je ispunio obavezu zapošljavanja.
NM: Da li postoje državne institucije koje su primer dobre prakse u zapošljavanju OSI?
Glišić: Postoje primeri državnih instucija koje su prepoznate kao primeri dobre prakse u sprovođenju programa podrške zapošljavanju osoba s invaliditetom. Možemo da navedemo Centar za socijalni rad Novi Sad, koji ima programe podrške inkluzivnom zapošljavanju osoba s invaliditetom, posebno u oblastima kao što su pružanje socijalnih usluga. Gradski organi i administrativne institucije u Novom Sadu su aktivni u zapošljavanju osoba s invaliditetom i promovisanju inkluzivnih praksi u svim aspektima lokalne uprave. U Novom Sadu, pri gradskoj upravi, postoji posebna kancelarija za osobe sa invaliditetom.
U Beogradu je opština Vračar primer dobre prakse sa ciljem unapređenja položaja osoba sa invaliditetom. Opština Vračar je osnovala Kancelariju za osobe sa invaliditetom, a isto tako sprovode inkluzivnu praksu kroz zapošljavanje osoba sa invaliditetom.
Može se zaključiti da se sve svodi na spremnost i otvorenost pojedinih organa vlasti na lokalnom nivou i ne postoji ujednačena praksa na teritoriji cele Srbije.
Karijerni centri za mlade sa invaliditetom
Ne postoji evidencija koliko državnih institucija zapošljava osobe sa invaliditetom.
Brojne organizacije civilnog društva i institucije na lokalnom nivou su angažovale osobe sa invaliditetom putem mera Javnih radova koje je sprovodila Nacionalna služba za zapošljavanje. Na žalost, ove godine takve mogućnosti nema, a osobama sa invaliditetom su bile od velikog značaja i za neke jedini način da se radno angažuju i steknu radni staž.
NM: Da li postoje gradovi i opštine koje su primer dobre prakse u zapošljavanju OSI i podrške OSI?
Glišić: Forum mladih sa invaliditetom u saradnji sa Caritas-om Srbije u 6 gradova u Srbiji ima otvorene Karijerne centre za osobe sa invaliditetom, i to u Beogradu, Subotici, Novom Sadu, Zrenjaninu, Valjevu i Nišu. Sa ovim lokalnim samoupravama Forum ima potpisane memorandume o saradnji na osnovu kojih aktivno sarađuje na temu zapošljavanja osoba sa invaliditetom. Saradnja se realizuje u okviru projekta Posao po meri: Ekonomsko osnaživanje osoba sa invaliditetom, koje Forum mladih sprovodi uz podršku USAID – a .
Forum mladih sa invaliditetom je razvio i jedinstveni Portal za zapošljavanje osoba sa invaliditetom koji povezuje osobe sa invaliditetom koje traže posao i poslodavce koji imaju otvorene pozicije, a koji je otvoren za osobe sa invaliditetom sa teritorije svih lokalnih samouprava u Srbiji. Na portalu je trenutno registrovano 705 korisnika i 151 poslodavac.
Od 2021. godine pokrenuli smo neformalnu Mrežu poslodavaca za zapošljavanje osoba sa invaliditetom kojima pružamo podršku u pristupu dugoročnom i održivom zapošljavanju osoba sa invaliditetom, kroz treninge, obuke i savetovanje.
Neki poslodavci bi radije da plaćaju kaznu nego da zaposle OSI
NM: Kakva je situacija u privatnom sektoru kad je rec o zaposljavanju osi? Imate li mozda podatke koji broj firmi se odluci na placanje kazni umesto zaposljavanja?
Glišić: Tržište rada u Srbiji još uvek nije dovoljno otvoreno i prilagođeno za zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Postoje pomaci, kao i primeri dobre prakse kompanija koji su zaposlili osobe sa invaliditetom, ali taj broj bi svakako mogao da bude i veći. Uglavnom zavisi od otvorenosti kompanije, društveno odgovorne politike koju sprovode, ali i da li zakonski imaju obavezu zapošljavanja osoba sa invaliditetom.
Iako postoji zakonodavni okvir koji treba da podstiče inkluziju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, implementacija i praksa često izostaju, što se vidi i kroz količinu sredstava koju neki poslodavci izdvajaju u vidu „penala“ koje plaćaju zbog neispunjavanja zakonske obaveze da zaposle osobe sa invaliditetom. Načini trošenja ovih sredstava nisu dovoljno transparenti.
Evidenciju o izvršenju obaveze zapošljavanja osoba sa invaliditetom vodi Poreska uprava kroz mesečne izveštaje, tako da mi ne posedujemo informacije o tome koji broj firmi plaća ili ne plaća kaznu.
NM: Da li postoje problemi i kada se OSI zaposle?
Glišić: Problemi se potencijalno mogu javiti i nakon zapošljavanja, u situacijama kada nije na adekvatan način urađeno prilagođavanje radnog mesta ili radnih zadataka. Takođe, i kada se prilagođavanja adekvatno urade potrebno je da o tome budu informisane i druge kolege u timu kako se kreirala atmosfera razumevanja i podrške.
