ZLATAR – PUTOVANJE KROZ SRBIJU SA GLIMPSES OF THE WORLD

0
kanjon-reke-uvac
Rado biste se otisnuli daleko od betona, među bujne krošnje koje se ogledaju u vodi, negde gde ćete ostati bez teksta pred netaknutim pejzažima, ali i da saznate ponešto o istoriji? Još ako volite pitu ili palačinke od heljde, nema dileme, pakujte se i pravac – Zlatar!

Dok ovo pišem i pogled mi prelazi sa jednog zelenog brežuljka na drugi, prisećam se da sam ovih dana pokušavala da sa svih strana slikam crkvu iz 15. veka, zavirivala u tradicionalne etno-kuće u kojima i dalje žive ljudi i jedva mogu da verujem da sam se, evo baš pre neki dan – pela „kozjom stazom“ na 1.200 metara!

Prva stanica – Uvac

Ne možete da dođete na Zlatar, a da preskočite Uvac. A verujte, ne biste ni želeli! Dužina toka reke je 119 kilometara, ali je ona pregrađena branama, te tako ovaj kraj može da se pohvali jezerima – Uvačkim ili Sjeničkim (tu ćete doći na krstarenje i da se popnete do vidikovca), Zlatarskim (ovde se najčešće pravi pauza na putu za Crnu Goru, u mestu Kokin Brod) i Radoinjskim. Između sva tri jezera i dalje teče Uvac i manje ili više vijuga kroz okolne planine. Pride, duž čitavog toka reke mogu da se vide jata beloglavog supa, koja su usled naročitog entuzijazma zaposlenih u Rezervatu, ponovo naišla na dobre uslove za život i sada suvereno vladaju nebom nad Uvcem.

„Nekada ih je bilo tek desetak, a danas možemo da se pohvalimo da kod nas ima između 400 i 500 odraslih ptica i 104 mladunca“, priča vodič Mićko dok upravlja turističkim brodićem. Ova ptica ima raspon krila od gotovo tri metra i može da pređe velike razdaljine. Tako su supovi baš iz ovog Rezervata „svratili“ do Grčke, ali su dva odletela i u Izrael, a jedan čak do Jemena!

Beloglavi i „kostoberina“

„Beloglavi sup može da dostigne visinu od 12.000 metara“, priča dalje Mićko, a mi trepćemo u neverici. Pa, samo zamislite pticu koja je sposobna da leti visoko koliko i avion! Pride, radi se o lešinaru, koji je u stanju da apsorbuje maltene svaku zarazu ili otrov koje unese preko mesa uginule životinje, a da to ni na koji način njega samog ne ugrožava. Čak i antraks!

Rezervat su kao nekada počeli da naseljavaju i crni lešinar i bela kanja, a nastoji se da se ponovo privuče i orao bradan ili „kostoberina“. U pitanju je još jedan lešinar, koji se hrani kostima. Prosto je neverovatno zamisliti – donesete uginulu stoku da nahranite sve ove lešinare, a onda jedni pojedu svo tkivo, drugi kosti, i sva eventualna bolest „ozdravi“ u njihovim ptičjim telima, dok vam njihov let krasi nebo nad obroncima zelenih planina!

Spektakularan pogled

U okviru izleta Specijalnog rezervata provozaćete se brodićem meandrima Uvca, svratićete do „Ledene pećine“ (gde uz ručnu lampu prolazite kroz mrkli mrak pećinskih dvorana i hodnika) i doći ćete podno vidikovca na koji treba da se popnete, ne biste li iste te meandre videli i odozgo. Naš je bio takozvani „Veliki vrh“ na 1.230 metara visine, tačno preko puta vidikovca „Molitva“.

Ako niste baš u formi, spremite se na klizavo i naporno penjanje strmom „kozjom“ stazom. Ako jeste, ovo će biti izazov od nekih pola sata finog uspona. Pošto staza zavija među grmljem i sve vreme ide uzbrdo, nikako joj se ne vidi kraj. Ali onda vas prvi pogled na klisuru nagradi za sve one graške znoja koje ste ostavili usput! Spektakularni meandri vijugaju prema Sjenici, dok brodići koji mile po reci deluju sićušno sa ove visine, a onda povremeno proleti i beloglavi „kralj“ ovih stena!

Crkva na proplanku

Od magistrale na ulasku u Novu Varoš (iz pravca Beograda) do Rezervata imate 12 kilometara. Ako odatle nastavite putem preko brane, dočekaće vas nepregledni brežuljci, pojedini prekriveni šumom, drugi njivama ili travom. Sličan je utisak i kada se popnete na samu planinu Zlatar i kada putem izbijete na čistinu, usred guste borove šume odakle se pruža još jedan magičan pogled.

Na oko sedam kilometara od Rezervata, gde vas sa obe strane pozdravljaju dugački pašnjaci – i ništa više – odjednom se sa desne strane ukaže građevina u kamenu. Uredna kapija, mala crkva, siva od boje kamena, drveni zvonik i spomenik patrijarhu Gavrilu. Manastirska zgrada Dubnice pruža se sa leve strane, dok se trudite da vam koraci budu što tiši da ne remetite mir ovog zdanja kao izniklog iz proplanka.

„Živo“ etno selo

Još nekih sedam kilometara vožnje i već se radujem putokazu koji najavljuje etno selo Štitkovo. Dok kolima ulazite u selo i izvirujete ne biste li bolje videli stare kuće koje se odmah pojave sa leve strane, načičkane uzbrdo – koliko ste razdoznali, toliko vam bude i neprijatno. Jer, ipak piljite ljudima u kuće.

Moja „ruta“ je bila – od Akmačića do sela Radijevići i Drmanovići. U Radijevićima sam imala dve stanice – jedna je bila crkva-brvnara, koja ove godine slavi dva veka, a druga domaćinstvo Purića, koje slovi za najvećeg proizvođača heljde i spelte u Srbiji. Da li ste znali da heljda nema glutena, da se preporučuje onima koji imaju kardiovaskularnih ili problema sa holesterolom, a da sama biljka može da raste samo na visinama od oko 1.000 metara? A tek kad probate lokalne specijalitete od heljde!


SPECIJALNI REZERVAT PRIRODE „UVAC“

Rezervat obuhvata površinu od više od 7.500 hektara. Najpoznatiji je po meandrima reke Uvac, čije su vode usekle sebi put između visokih stena. Zbog specifičnog sastava zemljišta, ovaj predeo je bogat pećinama. U parku živi oko 130 vrsta ptica, među kojima je i čuveni beloglavi sup, jedna od dve preostale vrste lešinara koji se danas gnezde kod nas. Beloglavi sup je upravo ovde spasen od istrebljenja. Rezervat „Uvac“ drugi je po veličini ove vrste u Evropi, a prvi na Balkanu.


„Živo“ etno selo

Još nekih sedam kilometara vožnje i već se radujem putokazu koji najavljuje etno selo Štitkovo. Dok kolima ulazite u selo i izvirujete ne biste li bolje videli stare kuće koje se odmah pojave sa leve strane, načičkane uzbrdo – koliko ste razdoznali, toliko vam bude i neprijatno. Jer, ipak piljite ljudima u kuće.

Moja „ruta“ je bila – od Akmačića do sela Radijevići i Drmanovići. U Radijevićima sam imala dve stanice – jedna je bila crkva-brvnara, koja ove godine slavi dva veka, a druga domaćinstvo Purića, koje slovi za najvećeg proizvođača heljde i spelte u Srbiji. Da li ste znali da heljda nema glutena, da se preporučuje onima koji imaju kardiovaskularnih ili problema sa holesterolom, a da sama biljka može da raste samo na visinama od oko 1.000 metara? A tek kad probate lokalne specijalitete od heljde!

Šarm „kajmakamije“

Mada Nova Varoš nije veliki grad, zanimaće vas da obiđete po nešto, naročito ako ste ljubitelj geografske regije Starog Vlaha – koja se prostire od granica sa BiH i Crnom Gorom do Ovčarsko-kablarske klisure – regije koja je nekada bila administrativni deo Raške, srpske države Stefana Nemanje osnovane u 12. veku. U Zavičajnom muzeju savetuju da posetu započnete upravo ovde, jer tu ćete saznati sve o nasleđu grada, ali i onome što možete da obiđete u okolini, o Raškovićima i vojvodi Petru Bojoviću. Tu se, između ostalog, nalazi i replika sablje kneza Mihaila Raškovića iz 1560.

Kuće oko glavne čaršije datiraju s početka 20. veka, dok su džamija i crkva građene na kraju 19. I sam Zavičajni muzej je smešten u staroj zgradi takozvane „kajmakamije“, odnosno sedišta načelnika okruga, zdanju koje je bilo izuzetno moderno za kraj 19. veka kada je počelo da se gradi…

Ah, da, i na kraju obavezno svratite i na ćevape!

Piše: Danijela Ćirović

Tekst u celosti objavljen na blogu o putovanjima:

https:// glimpsesoftheworld.travel.blog/

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo, unesite svoje ime