OD ZARADE DO PENZIJE

0
ljudska prava

Ukratko o terminima vezanim za ostvarivanje nekih od osnovnih ljudskih prava

Iako se u svakodnevnom medijskom govoru pojam „ljudska prava“ koristi veoma često, ponekad u pravilnom, a ponekad i u pogrešnom kontekstu, nije naodmet podsetiti se šta on zaista znači. Pojam „ljudskih prava“ ogleda se u tome da svaki čovek treba da ima univerzalna prirodna prava, ili status, nezavisno od osnovnih načela konvencija o ljudskim pravima ili drugih određujućih faktora. Kako je to definisano kod nas? Jedan od prioriteta Republike Srbije odnosi se na poštovanje, zaštitu i unapređivanje ljudskih prava, kako na nacionalnom, tako i na međunarodnom planu, u skladu sa Poveljom Ujedinjenih nacija, Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, Evropskom deklaracijom o ljudskim pravima i drugim relevantnim međunarodnim instrumentima u ovoj oblasti.

Kada razgovaramo o ljudskim pravima, možemo napraviti razliku između:

LIČNIH PRAVA (pravo na jednakost i ravnopravnost, pravo na život, sloboda misli /izražavanja/, pravo na privatnost itd.)

POLITIČKIH PRAVA (biračko pravo, sloboda govora i javnog istupanja itd.)

EKONOMSKO-SOCIJALNIH I ZDRAVSTVENIH PRAVA (pravo svojine, pravo na rad /na štrajk/, pravo na socijalno osiguranje, pravo na zdravu životnu sredinu itd.)

KULTURNIH PRAVA (pravo na obrazovanje, pravo na slobodno naučno i umetničko stvaralaštvo, pravo na učešće u kulturnom životu itd.)

PRAVA PRIPADNIKA NACIONALNIH VERSKIH ILI ETNIČKIH MANJINA (pravo na ravnopravnost, pravo na jezik, pravo na vaspitanje i obrazovanje na svom jeziku itd.)

Nema sumnje da su sva ova prava podjednako važna, ali ovoga puta posvetićemo se nekim od najvažnijih pojmova iz oblasti ekonomsko- socijalnih i zdravstvenih prava.

ZARADA – zaposleni ima pravo na odgovarajuću zaradu, koja se utvrđuje u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu. Pod radom jednake vrednosti podrazumeva se rad za koji se zahteva isti stepen stručne spreme, odnosno obrazovanja, znanja i sposobnosti, u kome je ostvaren jednak radni doprinos uz jednaku odgovornost.

Struktura zarade u smislu Zakona o radu sastoji se od: 1) zarade za obavljeni rad i vreme provedeno na radu; 2) zarade po osnovu doprinosa zaposlenog poslovnom uspehu poslodavca (nagrade, bonusi i sl.); 3) drugih primanja po osnovu radnog odnosa, u skladu sa opštim aktom (kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu) i ugovorom o radu. Pod zaradom se podrazumeva zarada sa obračunatim porezima i doprinosima na teret zaposlenog, odnosno koji se plaćaju iz zarade.

ZAKON O RADU – pravni akt koji reguliše prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, odnosno po osnovu rada, uređuju se ovim zakonom i posebnim zakonom, u skladu sa ratifikovanim međunarodnim konvencijama. Prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa uređuju se i kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu, a pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu – samo kada je to ovim zakonom određeno.

ZAKON O RADNIM ODNOSIMA U DRŽAVNIM ORGANIMA – pravni akt kojim se uređuju prava, obaveze i odgovornosti iz radnih odnosa lica zaposlenih u državnim organima, ministarstvima, posebnim organizacijama, sudovima, javnim tužilaštvima, javnom pravobranilaštvu, organima za prekršaje i u službama Narodne skupštine, predsednika Republike, Vlade i Ustavnog suda koji se primaju u radni odnos odlukom funkcionera koji rukovode ovim organima i službama, određena prava predsednika Republike i određena prava, obaveze i odgovornosti lica koja bira Narodna skupština.

ZAKON O POREZU NA DOHODAK GRAĐANA – pravni akt kojim se utvrđuje poreska obaveza građana po osnovu ostvarenog prohoda i koji se odnosi na sva fizička lica rezidenti – za dohodak ostvaren na teritoriji Republike Srbije i van nje, ukoliko su u kalendarskoj godini ostvarila dohodak veći od trostrukog iznosa prosečne godišnje zarade isplaćene u Republici Srbiji u godini za koju se utvrđuje porez. Obveznici su i nerezidenti – za dohodak ostvaren u Republici Srbiji.

ZAKON O DOPRINOSIMA ZA OBAVEZNO SOCIJALNO OSIGURANJE – ovim zakonom uređuju se doprinosi za obavezno socijalno osiguranje, obveznici doprinosa, osnovice doprinosa, stope doprinosa, način obračunavanja i plaćanja doprinosa, kao i druga pitanja od značaja za utvrđivanje i plaćanje doprinosa. Obveznici doprinosa su zaposleni i poslodavci, pa tako znamo da se deo doprinosa isplaćuje na teret zaposlenog, a deo na teret poslodavca. I jedne i druge doprinose obračunava i plaća poslodavac prilikom isplate plate.

KOLEKTIVNI UGOVOR – Pravilnik o radu – ovim aktima se uređuju prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, postupak izmena i dopuna kolektivnog ugovora, međusobni odnosi učesnika kolektivnog ugovora i druga pitanja od značaja za zaposlenog i poslodavca.

GODIŠNJI ODMOR – zaposleni stiče pravo na korišćenje godišnjeg odmora u kalendarskoj godini posle mesec dana neprekidnog rada od dana zasnivanja radnog odnosa kod poslodavca. Zaposleni ima pravo na dvanaestinu godišnjeg odmora (srazmerni deo) za svakih mesec dana rada u kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni odnos ili u kojoj mu prestaje radni odnos. U svakoj kalendarskoj godini zaposleni ima pravo na godišnji odmor u trajanju utvrđenom opštim aktom i ugovorom o radu, a najmanje 20 radnih dana.

Dužina godišnjeg odmora utvrđuje se tako što se zakonski minimum od 20 radnih dana uvećava po osnovu doprinosa na radu, uslova rada, radnog iskustva, stručne spreme zaposlenog i drugih kriterijuma utvrđenih opštim aktom ili ugovorom o radu. Godišnji odmor koristi se jednokratno ili u dva ili više delova, u skladu sa ovim zakonom. Ako zaposleni koristi godišnji odmor u delovima, prvi deo koristi u trajanju od najmanje dve radne nedelje neprekidno u toku kalendarske godine, a ostatak najkasnije do 30. juna naredne godine.

BOLOVANJE/PRIVREMENA SPREČENOST ZA RAD – zaposleni ima pravo na naknadu zarade za vreme odsustvovanja sa rada zbog privremene sprečenosti za rad do 30 dana, koja se obračunava i isplaćuje na teret poslodavca, odnosno u slučaju privremene sprečenosti za rad preko 30 dana, koja se obračunava i isplaćuje na teret sredstava obaveznog socijalnog osiguranja, i to:

1) najmanje u visini 65% prosečne zarade u prethodnih 12 meseci pre meseca u kojem je nastupila privremena sprečenost za rad, s tim da ne može biti niža od minimalne zarade utvrđene u skladu sa ovim zakonom, ako je sprečenost za rad prouzrokovana bolešću ili povredom van rada, ako zakonom nije drukčije određeno;

2) u visini 100% prosečne zarade u prethodnih 12 meseci pre meseca u kojem je nastupila privremena sprečenost za rad, s tim da ne može biti niža od minimalne zarade utvrđene u skladu sa ovim zakonom, ako je sprečenost za rad prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom bolešću, ako Zakonom nije drukčije određeno.

Zaposleni ima pravo i na naknadu zarade u visini prosečne zarade u prethodnih 12 meseci, u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu, za vreme odsustvovanja sa rada na dan praznika koji je neradni dan, godišnjeg odmora, plaćenog odsustva, vojne vežbe i odazivanja na poziv državnog organa.

PENZIJA – podrazumeva mesečna novčana primanja i druga prava po tom osnovu (zdravstvena i socijalna zaštita, itd.), koje stiče pojedinac po osnovu osiguranja za slučaj starosti, invalidnosti, smrti i telesnog oštećenja osiguranika. Po Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju predviđene su sledeće vrste prava: za slučaj starosti – pravo na starosnu penziju; za slučaj invalidnosti – pravo na invalidsku penziju; za slučaj smrti: pravo na porodičnu penziju i pravo na naknadu pogrebnih troškova.

Redakcija časopisa Naše mesto

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo, unesite svoje ime