Zdravstveni turizam u Srbiji: Turisti ili Pacijenti, pitanje je sad?

0
Zdravstveni turizam O69AM30-min

Ova vrsta delatnosti predstavlja oblik turizma od posebnog interesa. Razlozi se ogledaju u cenama zdravstvenih usluga koje se pružaju u okviru lekarskih tretmana, a niske su za pacijente iz drugih zemalja.

Na pominjanje pojma „zdravstveni turizamˮ mnogi će s pravom pomisliti da ovaj vid turizma predstavlja novu privrednu granu savremenog društva, ali to je samo delimično tačno. Za takav opšti zaključak uglavnom je zaslužan razvoj i primena informacionih sistema u komunikaciji i razmeni informacija.

Mnogi sajtovi predstavljaju zdravstveni turizam kao novu granu, čija se pojava i ekspanzija vezuje za kraj 20. i početak 21. veka. Međutim, ovaj oblik rešavanja zdravstvenih problema čovečanstvu je poznat čak i pre definisanja medicine kao nauke, ali i pre definisanja turizma kao privredne grane.

Ako znamo da je medicinska praksa poznata kao takva oko 5.000 god. pre nove ere, može se reći i da je zdravlje jedan od najjačih motiva turističkog kretanja.

 

Zdravstveni i medicinski turizam

Postojanje odmarališta sa termalnim vodama pre nove ere, jasno upućuje na to da se zdravstveni turizam nikako ne može tretirati kao potpuno nova delatnost. Pre bi se moglo reći da je modifikovana, organizovana i definisana u skladu sa potrebama savremenog društva.

Radi jasnije slike šta to danas zaista podrazumeva zdravstveni turizam, neophodan je kraći osvrt, ali i uvid u razliku između zdravstvenog i medicinskog turizma.

Banjski turizam podrazumeva oporavak pacijenta kao produženu terapiju, rehabilitaciju nakon lečenja određene bolesti ili hirurškog zahvata u zdravstvenom centru banjskog ili planinskog kompleksa na teritoriji.

Takođe, u okviru banjskog turizma prepoznaje se i izdvaja wellness turizam, koji nema primarnu funkciju terapijskog lečenja, već relaksaciju zdravih osoba od svakodnevnog stresa.

Ovaj vid putovanja se najčešće realizuje u okviru klasičnog turizma u zemlji i inostranstvu, iako zbog terapijskih efekata u tragovima, ima i zdravstvene elemente.

Za razliku od banjskog i wellness turizma, podstaknut potrebom da se putuje u drugu zemlju iz konkretnih zdravstvenih razloga, izdvaja se medicinski turizam.

Medicinski turizam podrazumeva odlazak u drugu zemlju radi određenih hirurških, estetskih ili dentalnih zahvata, te se definiše kao posebna grana u okviru zdravstvenog turizma.

Može se zaključiti da zdravstveni, a pre svega medicinski turizam, predstavlja oblik turizma od posebnog interesa. Razlozi se ogledaju u cenama zdravstvenih usluga koje se pružaju u okviru lekarskih tretmana, a niske su za pacijente iz drugih zemalja.

 

Iz sveta do profita

Prema nekima procenama iz 2017.godine, oko 203 miliona Evropljana na godišnjem nivou putuje iz zdravstvenih razloga, a na tim putovanjima potroše oko 115 milijardi evra.

Analitičari su predočili da se do sada, od svih međunarodnih putovanja, 5% odnosi na medicinski turizam, u okviru koga se 42% odnosi na ortopediju, kardiologiju, kardiohirurgiju i neurohirurgiju, 40% na stomatološke usluge, 15% na estetsku hirurgiju, a 3% na ostalo.

Prepoznavši ovaj oblik turizma, poslednjih godina u zemljama trećeg sveta dolazi do razvoja i jačanja korporacija –  multinacionalnih bolnica koje, vođene takvom potrošačkom efikasnošću, sve više ulažu u razvoj na pružanju ovih medicinskih usluga i medicini uopšte.

 

Gde smo tu mi

Srbija nudi oko 2.000 medicinskih usluga (pregledi, dijagnostika i brojne hirurške intervencije), a najveće interesovanje pacijenata iz inostranstva je za medicinske usluge stomatologa, estetskih i rekonstruktivnih hirurga, ortopeda, kardiologa.

Razlika u ceni ovih zdravstvenih usluga je četiri do pet puta niža u Srbiji, u odnosu na iste usluge u zapadnim zemljama, što Srbiju čini poželjnom destinacijom.

Prema izjavi ministra Zlatibora Lončara (jun 2017. „Politikaˮ) da „…država, privreda i građani mogu samo da imaju benefit od razvoja zdravstvenog turizma…ˮ, jasno je da je država prepoznala ovo tržište, pružajući podršku zdravstvenim institucijama i privatnim klinikama.

Ne sme se zanemariti da je ključni faktor u odabiru neke destinacije za svakog pacijenta, pored atraktivnosti lokacije u turističkom smislu i cene usluge, svakako standard medicinske usluge, odnosno visoka stručnost i opremljenost zdravstvene ustanove.

Kod nas je nedovoljno razvijeno privatno-javno partnerstvo u oblasti zdravstva, s obzirom da su nosioci medicinskog turizma ipak privatne zdravstvene ustanove.

U većini slučajeva još uvek ne postoje jasne marketinške i menadžerske strategije, te se predstavljanje naših zdravstvenih usluga svodi na sporadična i individualna predstavljanja u inostranstvu.

Nedovoljno organizovan marketinški pristup ne obezbeđuje dovoljnu vidljivost, kao ni adekvatnu konkurentnost na međunarodnom tržištu zdravstvenog turizma.

 

Zakonska regulativa i podrška države

Nadležni u Ministarstvu zdravlja i Ministarstvu turizma su prepoznali potencijal i benefint kako za državu, tako i za sve učesnike u zdravstvenom turizmu, ipak ne postoji specifična zakonska regulativa.

Zbog činjenice da su pružanje zdravstvenih usluga, kao i usluga turističkih putovanja, obuhvaćeni pojedinačnim zakonima koji regulišu svaku od navedenih oblasti, a da obe vrste usluga podležu poreskim zakonima, zakonodavac nije smatrao da je ovu privrednu granu neophodno regulisati i posebnim zakonom.

Ministarstvo zdravlja i Ministarstvo turizma su dali javnu podršku razvoju ove, za Srbiju, nove grane turizma.

U tom smislu, Ministarstvo zdravlja je krajem 2016.god. uputilo javni poziv i privatnim zdravstvenim institucijama, za organizovano promovisanje od strane države potencijalnim pacijentima iz inostranstva, u nameri da podstaknu razvoj zdravstvenog turizma.

Na zvaničnom sajtu ministarstva zdravlja je postavljen stalno otvoren poziv zdravstvenim ustanovama za dobijanje sertifikata za zdravstveni turizam. Po objavi javnog poziva prijavilo se 130 zdravstvenih ustanova, od kojih je juna 2017.god. njih 60 dobilo sertifikate.

Ako sada pogledamo sajt Ministarstva zdravlja, vidi se spisak sa 42 sertifikovane zdravstvene ustanove, od toga njih 33 pružaju stomatološke, a 9 usluge plastične i rekonstruktivne hirurgije.

 

Koliko smo spremni

I pored činjenice da je kod Agencije za privredne registre u Srbiji registrovano oko 1.200 privatnih zdravstvenih ustanova, na poziv resornog ministarstva je konkurisalo svega 10,8% registrovanih, sertifikovano 5%, a na spisku sajta ministarstva evidentirano svega 3,5% sertifikovanih od ukupno registrovanih privatnih zdravstvenih ustanova.

Ovako slab odziv stvara nedoumicu, a otvara i pitanja:

  • Imaju li privatne zdravstvene ustanove dovoljne kapacitete da zadovolje kriteriume za uključivanje u razvoj zdravstvenog turizma?
  • Postoje li šumovi u komunikaciji između privatnih zdravstvenih ustanova i resornog ministarstva?

Svakako, na sceni zdravstvenog turizma Srbije nazire se prostor za lokalnu upravu, koja bi mogla da bude ta karika koja (možda) nedostaje.

Ne mora svako mesto da ima termalni izvor ili banjsko lečilište da bi bilo privlačno oku turiste. Nekad je dovoljno da u mestu okruženom pitominom prirode živi i radi sjajan stomatolog, radiolog ili dijagnostičar, uvažen od struke, a skroman u svojoj sredini.

Lokalna uprava bi promociju turističkih potencijala svog mesta mogla da upotpuni promovisanjem i zdravstvenih ustanova, privatnih klinika, koje vode zdravstveni

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo, unesite svoje ime