Etika javne službe ima više izvora i predstavlja mešavinu ličnih vrednosti javnog službenika, institucionalne subkulture, nacionalnih i međunarodnih propisa i pravila oličenih u etičkim kodeksima. Etički izazovi u javnoj upravi su česti i podrazumevaju situacije koje nisu na prvi pogled problematične.
za Naša mesta piše ALEKSANDAR TODOROVIĆ, viši savetnik u UZZPRO
Za Portal Naša mesta priredila Mara Popins
U vrhu hijerarhije etičkih principa javne službe nalaze se pravednost i poštenje. Za njima slede međunarodno prihvaćena načela demokratske i odgovorne vlasti poput odgovornosti, efikasnosti i izbegavanja sukoba interesa.
Izazovi i etička kompetencija
Uobičajeno je da se moralne nedoumice povezuju sa prevarom ili nezakonitim prisvajanjem dobara. Međutim, etički izazovi su, po pravilu, mnogo češći i podrazumevaju situacije koje nisu tako očigledno problematične.
Korupcija, kao devijantno ponašanje koje se teško otkriva, a još teže dokazuje, tipičan je primer. Zbog toga je prepoznavanje osetljive situacije prvi korak u sticanju etičkih kompetencija.
Etička kompetencija, kao i svaka druga, gradi se na osnovu znanja, veštine i iskustva. Podrazumeva i sposobnosti i stavove, kao i određene lične osobine.
Izloženost izazovima
Etika javne službe ima više izvora i mešavina je ličnih vrednosti javnog službenika, institucionalne subkulture, nacionalnih i međunarodnih propisa i pravila oličenih u etičkim kodeksima.
Izloženost etičkim izazovima je neodvojiva od delatnosti poput onih koje podrazumevaju finansijske transakcije, nabavke, sklapanje ugovora. Tu su i inspekcijski nadzor i sprovođenje propisa, posebno kada je neophodno ponovo uspostaviti etičko funkcionisanje.
Sistematična procena rizika na radu, na primer, planom integriteta ili revizijom, neophodan je inicijalni korak uspostavljanja odgovarajućih mehanizama odgovornosti i transparentnosti i njihovog pozicioniranja unutar institucionalnog sistema.