Mirka Vasiljević: Moramo da imamo odgovornost prema prirodi

3

Glumica Mirka Vasiljević rođena je u Beogradu i spada u red popularnih glumica mlađe generacije. Za početak njene karijere, sa svega petnaest godina, vezuje se uloga Sofije u filmu „Mi nismo anđeli 2ˮ, reditelja Srđana Dragojevića. Veliku popularnost stekla je kroz ulogu Janje u TV seriji „LJubav, navika, panikaˮ. Zatim slede serije „Jesen stiže, Dunjo mojaˮ, „Pare ili životˮ, „Miris kiše na Balkanuˮ, „Istine i lažiˮ, kao i druga televizijska, filmska i pozorišna ostvarenja. Zahvaljujući poslu kojim se bavi, često putuje po najrazličitijim mestima u Srbiji za koja je vežu najlepše uspomene.

Koliko ste imali prilike da putujete po našoj zemlji službeno, a i privatno?

Što sam starija, postaje mi jasnije da živim u zemlji koja ima divne pejzaže i prirodne lepote. Moramo da imamo odgovornost prema prirodi, u koju često odlazimo i iznova joj se divimo. Često sa predstavama koje igramo gostujemo u raznim gradovima po Srbiji. Nedavno smo bili u Kikindi, potom u Vršcu. Deo Srbije u koji se uvek rado vraćam jeste Kosovo i Metohija. Tamo su naše crkve, manastiri… Uprkos svemu, život se tamo relativno normalno odvija, ljudi su puni života…

Koja su to mesta u Srbiji kojima se rado vraćate, i za koja vas vežu neke posebno lepe uspomene?

Volim Vojvodinu, jer me za nju vezuje snimanje serije sa LJubišom Samardžićem. To iskustvo ću uvek pamtiti po najdivnijim uspomenama.

Koji je grad u Srbiji koji je ostavio najveći utisak na Vas?

Spomenula bih Niš; u tom gradu sam dobila svoju prvu glumačku nagradu, majka mi je rođena u Nišu. I sada, za svaki Dan zaljubljenih, igramo predstavu u Nišu. Fantastično iskustvo.

Mnogo ste putovali i po svetu. Kakva su Vaša iskustva sa tih putovanja?

Pored uloga u pozorištu, na filmu i televiziji, veoma važnu ulogu u mom životu zauzima i folklor. Zahvaljujući njemu proputovala sam Evropu i svet i upoznala razne države i kulture. Svaka ima svojih čari, ali moram priznati da sa Srbijom ništa ne može da se poredi. Izvinjavam se na pristrasnosti.

S obzirom na to da ste proteklih godina živeli u nekoliko različitih država, šta Vam je uvek nedostajalo u inostranstvu, a da je vezano za Srbiju?

Naš narod. Zbog suprugovog posla živela sam i u Francuskoj, Engleskoj, u Moldaviji… Tamo nema prijatelja, rodbine… Prijateljstva se stvaraju i grade godinama. A za tako  kratko vreme od šest meseci do godinu dana, ne možete da se upoznate sa ljudima na tako prisan način. Dominantan je osećaj usamljenosti. Recimo da je to nostalgija. Mi smo srdačni, živahni, puni energije. A kroz šta smo sve prošli…

Šta je ono što Vas uvek inspiriše u Beogradu, šta pokazati ljudima koji dođu ovde u goste?

Budući da mi je suprug profesionalni fudbaler, upoznali smo mnogo ljudi iz inostranstva. Oni nam često dolaze, a najviše ih oduševljava ovdašnja srdačnost, koja se naširoko prepoznaje. Bez obzira na sve, mi smo veseli ljudi koji svakoga dočekaju sa osmehom na licu. Ti prijatelji se uvek sa posebnom radošću vraćaju u Beograd.

Ispričajte nam neku od anegdota sa nekog od putovanja

Dok sam bila u folkloru, često smo umeli da zadirkujemo jedni druge tako što sakrijemo nošnju nekome pred sam izlazak na scenu. Rekacije naših učitelja u tim momentima i danas se prepričavaju…

Piše: Jelena Sušić

3 KOMENTARA

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo, unesite svoje ime