Lobiranje: Zakonski regulisano zastupanje interesa

0
lobiranje

Lobiranje pruža mogućnost i lobistima i lobiranima da bolje razjasne mnoga pitanja, da razmene mišljenja i činjenice, da se iznesu argumenti i predlozi i da sam proces donošenja zakona i propisa bude promišljeniji i da donosioci odluka budu bolje informisani o temi

Svaka vlast, lokalna, regionalna ili državna, kao i svaka institucija koja donosi odluke koje imaju uticaja na život i poslovanje pojedinaca, grupa ili organizacija meta je pokušaja da se na nju utiče, da se ubedi, zamoli, možda i podmiti, da se od nje nešto traži ili da joj se nešto predloži. Od vremena uticajnih dvorjana na dvorovima monarha pa do zakonski regulisanog i uređenog lobiranja u razvijenim demokratijama nema i nije bilo donosioca odluka na koga se ne može na neki način uticati. Reč lobiranje koja je postepeno ušla i u rečnik srpskog jezika potiče od engleske reči lobbying. Ovaj glagol izveden je iz reči lobby koja označava hodnik, predvorje. Izraz lobi koristi se sve više i kod nas za predvorje neke skupštine, bilo lokalne bilo državne, ali i za predvorje u hotelima.

Kako je nastalo lobiranje

Priča kaže da je ovaj izraz ušao u upotrebu šezdesetih i sedamdesetih godina devetnaestog veka kada je kao proslavljeni komandant pobedničke strane u Američkom građanskom ratu general Grant postao predsednik SAD. On je imao običaj da svako poslepodne navrati na piće u lobi jednog hotela u Vašingtonu u kome je odsedalo i dosta senatora i kongresmena. Postalo je uobičajeno da oni koji žele da se sretnu sa predsednikom i drugim donosiocima odluka to mogu na najlakši način ostvariti tamo. Sam predsednik Grant je te klijente koji su ga tamo čekali nazvao lobistima. Lobiranje ima dosta negativnu konotaciju jer takav neformalan kontakt sa donosiocima odluka na prvi pogled sugeriše da je u pitanju korupcija i trgovina uticajem. Međutim, često to nije tako. Lobiranje pruža mogućnost i lobistima i lobiranima da bolje razjasne mnoga pitanja, da razmene mišljenja i činjenice, da se iznesu argumenti i predlozi i da sam proces donošenja zakona i propisa bude promišljeniji i da donosioci odluka budu bolje informisani o temi. Sredinom dvadesetog veka i samo lobiranje je u pojedinim državama počelo da biva zakonski regulisano tako da je i taj do tada neformalan i često negativno komentarisan način uticanja na zakonodavce i donosioce odluka postao legalan i zvanično priznat kao deo zakonodavnog sistema.

Lobisti u EU

Evropska unija, kao zajednica država koje su deo svog suvereniteta u mnogim oblastima prepustile nadnacionalnim institucijama koje donose odluke koje zatim obavezuju sve u tim državama, predstavlja pravu i veoma privlačnu metu za lobiranja. U Evropskoj komisiji, parlamentu i ostalim institucijama deluje na hiljade zvanično registrovanih lobista koji troše milijarde evra na troškove lobiranja. Osim profesionalnih firmi registrovanih za lobiranje koje to rade za račun klijenata koji ih angažuju, predstavništva i kancelarije u Briselu imaju gotovo sve države sveta, na hiljade regiona, gradova, velikih kompanija, nevladinih organizacija. Nakon sklapanja sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između EU i Srbije 2010. godine i u Srbiji je porastao interes za lobiranje na nivou EU. Kancelarije u Briselu otvorili su gradovi Niš i Kragujevac, Autonomna pokrajina Vojvodina, a lobiranjem se kao delom svog redovnog posla bave i ambasada Srbije, misija RS pri Evropskoj uniji i predstavništvo Privredne komore Srbije u Briselu.

Zakon o lobiranju u Srbiji usvojen je u Skupštini u novembru 2018, a stupiće na snagu nakon devet meseci. Taj zakon donet je na preporuku grupe zemalja Saveta Evrope za borbu protiv korupcije (GRECO), ali i kao deo obaveza koje je naša zemlja preuzela u procesu pristupanja EU i ratifikovanjem više međunarodnih ugovora. Ovim zakonom definisano je šta se smatra a šta ne lobiranjem, ko može da se bavi lobiranjem i kako, predviđen je registar lobista, obaveze lobiranog lica da o tome obavesti Agenciju za borbu protiv korupcije koja je zadužena i za obuku i kontrolu lobista i procesa lobiranja. Na koji način će ovaj zakon zaživeti u praksi i koliko će uticati na smanjenje korupcije ili bar njene percepcije u javnosti ostaje da se vidi u budućnosti.

Jedan od nedostataka donetog zakona je svakako to što on reguliše isključivo lobiranje u zemlji, ali ni na koji način se ne bavi lobiranjem niti angažovanjem profesionalnih lobista i agencija u inostranstvu. Kada bi država Srbija ili neka njena javna institucija poželela da angažuje lobiste iz inostranstva da ih zastupaju u EU ili nekoj stranoj zemlji, jedini zakonit način da se to ostvari bi bio da se raspiše javna nabavka za pribavljanje te usluge.

Šta treba da rade opštine i gradovi

Lobiranje se nikako ne odnosi samo na međunarodni ili državni nivo. Svoj pravi značaj i praktične prednosti legalno lobiranje treba da pokaže upravo na lokalnom nivou. Opštine i gradovi, njihove skupštine i izvršni organi svakodnevno donose odluke koje utiču na život i poslovanje građana i poslovnih subjekata na lokalu. Pravilno i institucionalizovano lobiranje, odnosno uticanje na te odluke, u interesu je kako onih na koje se odluke donose tako i onih koji ih donose. Propuštanje prilike da se tokom pripreme i pisanja predloga odluka, javnog uvida, prethodne rasprave i razmatranja utiče na proces donošenja odluka na vreme, često dovodi do naknadnih nesporazuma i reakcija poput protesta građana, iskazivanja njihovog nezadovoljstva i stvaranja potrebe da se već donete odluke naknadno menjaju i poništavaju. Donošenje bolje razmotrenih, osmišljenih i pripremljenih odluka, uz istovremenu bolju kontrolu, transparentnost i borbu protiv korupcije cilj je zakonskog regulisanja i legalizovanja institucionalizovanog lobiranja.

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo, unesite svoje ime