Kako blogeri dovode turiste u Srbiju

0
pexels-photo-1898254

Strani gosti najčešće se raspituju o našoj zemlji preko blogova i društvenih mreža, i to zato što su im dostupni i razumljivi.

Kada se u Srbiji pomenu blogeri, ljudi nisu sasvim sigurni šta o tome da misle. Obično nam prvo padnu na pamet ličnosti sa estrade ili iz rijalitija, a i ne znamo koliko se brzo menja slika Srbije u inostranstvu baš zahvaljujući entuzijastima i digitalnim medijima. Pogrešno pomislimo i da su to tek „neki klinci“ koji „ispucavaju“ „selfije“ na Instagramu i Jutjubu, a zapravo ima vrlo ozbiljnih pojedinaca, koji na izvestan način posreduju između stranih turista i domaćih institucija, i zbog kojih se za lepote naše zemlje nadaleko čulo.

Predrasude i oduševljenje

„Oni koji dođu iz inostranstva ne znaju šta da očekuju ili imaju predrasude, pomalo su nesigurni. A onda se oduševe i lepotom destinacija, i gostoprimstvom, i hranom. Srbija je destinacija koja iznenađuje turiste i uvek im kažem da budu spremni da otkriju jednu autentičnu zemlju. Tako uvek i bude“, kaže Tijago Fehejra, koga često zovu i „srpskim Brazilcem“.

Ne samo da je upoznao Srbiju bolje nego većina Srba, nego i odlično govori srpski i piše – ćirilicom. Ponosan je, kako kaže, „što Srbi često ne mogu ni da ‘provale’ da sam iz Brazila“. Kada se 2010. zaljubio u devojku iz Srbije, ni slutio nije da će se 2012. sasvim preseliti na Balkan i pokrenuti svoj blog o lepotama naše zemlje na portugalskom – Bem-vindo à Sérvia („Dobro došli u Srbiju“).

„Mnogo mi je drago kada mi se jave ljudi, koji su videli moje objave na društvenim mrežama i kažu: ‘Obišao sam to zbog tebe, bio si u pravu, bilo je sjajno.’ Meni onda srce bude puno“, priča Tijago.

Blogeri Tijago na srpskom snegu-min
Na pitanje šta voli od srpske kuhinje, ovaj „srpski Brazilac“ kaže da mu je „prva ljubav bila pljeskavica“, pa onda i ćevapi, ajvar, a da danas najviše voli jagnjetinu ispod sača.

Jezička „prečica“

Turisti iz inostranstva su za mnoge naše destinacije saznali upravo na ovaj način, a kada im zatreba pomoć neretko kontaktiraju ljude na čijim su blogovima ili profilima videli tekst i fotografije.

„Takvih primera ima puno. Mene su Amerikanci i Kanađani, recimo, pitali za Sopotnicu, Đerdap, Banjsku stenu na Tari ili Kućicu na Drini, nakon što su na blogu čitali tekstove gde se ove destinacije pominju. Neki bi rado pogledali i sajt lokalnih turističkih organizacija. Ali, pošto se tu javlja mali problem – jer su ti sajtovi gotovo uvek samo na srpskom – oni se za dodatne informacije obrate meni. Često sam bila u prilici ne samo da im objasnim kako da negde stignu ili gde obavezno da svrate na dobru hranu, već i da im dam broj telefona lokalne turističke organizacije“, kaže Danijela Ćirović, koja piše i uređuje blog o putovanjima Glimpses of the World („Odbljesci sveta“), na srpskom i engleskom, a takođe je i saradnik Našeg mesta.

Danijela je dugogodišnji novinar i urednik, imala je prilike da bude i dopisnik sa Bliskog istoka, ali je uvek i privatno puno putovala.

„Blog sam pokrenula pre dve godine i danas mi se čini da je to prosto bio prirodan sled moje karijere. Pored toga što sam pisala putopise sa Balija, iz Jordana, sa Kube, htela sam da Srbiji, odakle sam rodom, dam posebno mesto, pa sam ubacila i rubriku ‘Vikend u Srbiji’. Tek sam onda zapravo videla koliko ljudi u inostranstvu malo znaju o našoj zemlji i koliko se iskreno oduševe onim što imamo“, navodi Danijela.

Danijelina ‘kancelarija’ – gde god ima interneta

 

Iznenađeni Srbijom

No, nisu samo blogeri ti koji promovišu srpski turizam u ovom smislu, tome mogu da posluže i razne društvene mreže. Maša Rajčić je, tako, pokrenula Fejsbuk stranicu i Instagram profil Y Por Qué No Belgrado („A zašto ne Beograd“) – na španskom.

„Shvatila sam da ne postoji ništa slično i učinilo mi se da je pravi momenat za to. Usresredila sam se više na Instagram, jer dopire do većeg broja ljudi. Profil ima samo osam meseci, ali već okuplja zanimljivu publiku, i to većinom, prirodno, sa španskog govornog područja“, priča Maša, koja je inače profesor španskog, francuskog i engleskog jezika, a ovo je počela da radi iz čistog entuzijazma.

Prva namera joj je bila, kako kaže, da zainteresuje blogere iz inostranstva da posete Srbiju „i da onda oni šire pozitivnu priču dalje, hiljadama svojih pratilaca“.

„To mi izgleda i polazi za rukom, jer u gotovo svakodnevnim komentarima na moje postove o Srbiji, vidim sve više pozitivnih reakcija i u prvom redu iznenađenje u vezi sa sadržajem koji postavljam. Podjednako su prisutni i Španci i Latinoamerikanci, najviše iz Argentine, Kolumbije, Meksika, Brazila“, dodaje ona.

Brazilci u Kaću

Tijago je već sedmu godinu u Srbiji. Počeo je od bloga, a onda se 2012. pridružio i organizaciji „Srbija za mlade“, koja je 2016. osvojila „Turistički cvet“, jednu od prestižnih nagrada iz oblasti turizma u Srbiji, i to kao najmlađa organizacija ikada. U međuvremenu je osnovao i agenciju „Talas travel“, koja dočekuje turiste iz inostranstva.

Preko Tijaga često dolaze Brazilci, koji vode poreklo iz naše zemlje, a „srpski Brazilac“ ih onda povede u sela gde su se rodile njihove bake ili pradede, a gde možda mogu da dobiju više informacija o svojim precima.

„Tako smo, na primer, otišli u Kać, razgovarali sa ljudima iz crkve, raspitivali se za prezime. Poslali su nas u mesnu zajednicu, a tamo – čim su čuli da smo iz Brazila i zašto smo došli, odmah su nas ugostili, raspitali se po čitavom selu da li neko nešto zna. To onda preraste u neverovatno druženje. Slično se dogodilo i u Gorjanima kod Užica. Parkiramo se na vrh nekog brda i ispred jedne kuće predstavimo se čoveku, a on nas odmah uvede na rakiju, iznese da jedemo, pozove prijatelje. To su spontani trenuci, koji oduševe svakog gosta. Mislim da ovako nešto može samo u Srbiji da se desi!“, oduševljeno priča Tijago, naznačivši da „ovakvih primera ima koliko hoćete“.

Britanci na Uvcu

Danijela, koja sada već sarađuje sa Turističkom organizacijom Srbije, odnosno sa regionalnim i lokalnim organizacijama i turoperaterima, kaže da nema lepšeg osećaja nego kada vidi iskreno oduševljenje putnika iz inostranstva.

„Oduševite se i sami što ste tome doprineli. Evo, baš letos je jedan britanski par bio na Tari, a onda kod mene video meandre Uvca. Kad su čuli da su udaljeni tek oko 90 kilometara od Uvačkog jezera, u roku od par sati su odlučili da produže boravak i krenu prema Zlataru. Objasnila sam im kako da stignu, poslala im brojeve telefona Nacionalnog rezervata i TO Zlatar, a onda sam danima posle toga gledala njihove sjajne objave na Instagramu sa Uvca, iz Štitkova… Ili kad vam devojka iz Amerike, poreklom sa Mauricijusa, iskreno napiše da nije imala pojma gde je Srbija, ali da ju je potražila na mapi i sad već planira i da dođe. Gde ćete bolje reklame za domaći turizam!“, ističe Danijela.

Kolumbijci na Đerdapu

Maša prepričava svoje iskustvo sa blogerima iz Kolumbije, koji su bili prošlog oktobra i zadržali se u Beogradu više od tri nedelje, iako to nisu planirali. Dolazili su iz pravca Rumunije, a ona im je predložila da prođu Đerdapskom klisurom.

„Utisci su im bili vrlo pozitivni i napravili su gomilu kraćih snimaka i postova za svoje profile na društvenim mrežama“, kaže ona, dodajući da su joj se najavili i blogeri iz Argentine: „Treba rušiti barijere i predrasude kad god i na koji god način, pa i ovako, preko društvenih mreža. Beograd i Srbija to zaslužuju.“

 

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo, unesite svoje ime