EVROPSKA VAROŠ

0
kalemegdanska-tvrdjava

Plan izgradnje evropske varoši Beograda sačinio je inženjerijski oficir, pukovnik Nikola Doksat de Mores, inače Švajcarac rođen u kantonu Vo. On je podelio Beograd na četiri celine: 1) tvrđavu sa gornjim i donjim delom, 2) srpsku varoš na savskoj padini, 3) nemačku varoš na Dunavu i 4) velelepni Karlštat na prostoru početka današnje Palilule

Mada je austrijski kancelar knez Meternih početkom 19. veka izjavio da Balkan počinje na bečkom Renvegu, već više od dva veka Zemun je bio evropski pogled na Balkan. O tome nam svedoče mnoge evropske gravire i bakropisi Beograda iz 17. i 18. veka, autora De Rosija, Gumpa, Smita Zojtera, Juza i drugih, koji kao da su Beograd gledali sa jednog istog zemunskog mesta. Kad god je u tako čestim ratovima protiv Turske austrijska vojska prelazila Savu i Dunav, uzimajući Beograd od Turaka, započinjala je u isti mah i evropeizacija Beograda. Nije se menjala samo državna uprava, već je i grad postajao veliko gradilište. Najveće gradilište Beograd je postao 1717, kada je Austrija zajedno sa podignutim srpskim narodom oslobodila „srpsku kraljevinu”, kada je komandant Eugen Savojski razbio „tabor turskog tiranstva” osvojivši Beograd i vodenim putem iselivši iz njega sve tursko stanovništvo.

Ovo osvajanje Beograda odjeknulo je u Evropi kao veliki ratni uspeh i kao dokaz da će uskoro biti rešeno istočno pitanje, a valjalo ga je ovekovečiti izgradnjom Beograda kao velike nove evropske varoši. Beograd je trebalo da bude veliki dokaz dokle je pomerena Evropa. Austrijski car Karlo VI želeo je grad koji će obeležiti svojim imenom. Plan izgradnje evropske varoši Beograda sačinio je inženjerijski oficir, pukovnik Nikola Doksat de Mores, inače Švajcarac rođen u kantonu Vo. Godine 1682.

De Mores je podelio Beograd na četiri celine: 1) tvrđavu sa gornjim i donjim delom, 2) srpsku varoš na savskoj padini, 3) nemačku varoš na Dunavu i 4) velelepni Karlštat na prostoru početka današnje Palilule.

nikola-doksat-de-mores

Gradnja evropskog Beograda trajala je neprekidno od 1717. do 1736. godine, od Požarevačkog mira do početka novog rata protiv Turaka, ili, kako se to kod nas u narodu zove, od Mlatišumine bune, kada je natkapetan Stanko Marković sa austrijskom i srpskom vojskom zauzeo Novi Pazar i počeo da buni narod južno od Zapadne Morave. Još 1718. u Beograd su se vratili mnogi izbegli Srbi od Zemuna do Sentandreje „da hvataju kuće i dućane”, a izvršeno je i veliko naseljavanje Beograda nemačkim stanovništvom. Beograd su gradili i vojnici i građani. U njega su stizali svi vodeći majstori Evrope. Bilo je to vreme i najvećeg kulučenja građana.

Gradila su se utvrđenja, građevinske kuće, vojne kasarne i škole, srpske, grčke i latinske. Osniva se srednja škola rusko–slovenska. Jezuiti stvaraju svoju gimnaziju. Planira se velika škola i akademija.

Beograd je životno delo inženjera pukovnika Doksata de Moresa. Po okončanju gradnje kalemegdanske tvrđave, neposredno pred sam novi rat protiv Turaka, Nikola Doksat de Mores doživeo je velike carske počasti u znak zasluga i unapređen je u čin generala. Doksat je bio veliki inženjer, ali se pokazalo da nije bio veliki strateg. Poverena mu je odbrana Niša, pri velikoj najezdi Turaka Osmanlija. Doksat nije uspeo da odbrani Niš, već ga je predao i povukao se prema Beogradu. U Beogradu mu je zbog predaje Niša sudio austrijski vojni sud i prekom presudom osudio ga na smrt. Presuda je izvršena uza zidove njegovog remek–dela, kalemegdanske tvrđave. Legenda kaže da je Nikola Doksat de Mores sam birao mesto pogubljenja, odakle se sa Kalemegdana pruža najlepši vidik.

Kao što se grad dugo gradi i na hiljade načina, ruši se, na žalost, na samo jedan način. Austrijanci su se 1739. morali zajedno sa Srbima povući iz Beograda i prepustiti grad Turcima. Turci nisu želeli Evropu. Beogradskim mirom Turska je obavezala Austriju da mora sama porušiti Beograd, izuzev kalemegdanske tvrđave, i ne samo porušiti već i sav graditeljski evropski materijal preneti na drugu stranu reke. Knjiženje rušenog materijala povereno je nesrećnom beogradskom profesoru, inače Ukrajincu, budućem piscu prve srpske drame, Emanuilu Kozačinskom. Narednih godina građen je Zemun od ostataka evropskog Beograda. U 19. veku ponovo je napravljen evropski plan Beograda koji se delimično zasnovao na negdašnjem Doksatovom planu.

Beograd osim Doksatove ulice, nema drugog obeležja u spomen na njega. Dugujemo li to sopstvenom sećanju?

Piše: Milovan Vitezović

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo, unesite svoje ime